Biosistematska pripadnost
Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 – životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 – hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 – kičmenjaci
Superclassis/Natklasa: Gnathostomata Gegenbaur, 1874 – čeljousti
Classis/Klasa: Reptilia Laurenti, 1768 – gmizavci
Subclassis/Potklasa: Lepidosauria Haeckel, 1866
Ordo/Red: Squamata Oppel, 1811 – ljuskaši
Familia/Porodica: Colubridae Oppel, 1811 – smukovi
Subfamilia/Potporodica: Colubrinae Oppel, 1811
Genus/Rod: Zamenis Wagler, 1830
Species/Vrsta: Zamenis longissimus (Laurenti, 1768) – smuk, bjelica
Sinonimi: Natrix longissima Laurenti, 1768, Coluber aesculapi Lacepede, 1789, Elaphis aesculapii A.M.C. Duméril, Bibron & A.H.A. Duméril, 1854, Coluber longissimus Boulenger, 1894, Elaphe longissima Engelmann et al., 1993
Prema nekim autorima, ova vrsta obuhvata dvije podvrste: Z. l. longissimus (Laurenti, 1768) koja je široko rasprostranjena u zapadnoj, centralnoj i južnoj Europi i Z. l. rechingeri Werner, 1932 koja naseljava otok Amorgos u Egejskom moru, ali je slabo prihvaćena u naučnim krugovima. Prethodno prepoznata podvrsta Z. l. romana (syn. Elaphe longissima romana (Suckow, 1798)) je podignuta na nivo vrste: Z. lineatus i nastanjuje jug Italije. Populacije koje su prethodno klasificirane kao Elaphe longissima koje su živjele u jugoistočnom Azerbejdžanu i sjeveru Irana, 1984. su preklasificirane u Elaphe persica, sada Zamenis persicus.
U našem jeziku ima nekoliko narodnih naziva: smuk, bjelica, Eskulapov/a smuk/bjelica.
Rasprostranjenje
Smuk se može pronaći od sjevera Španije i centralne Italije, preko cijele Francuske, južne i zapadne Njemačke, Češke Republike, Slovačke, Mađarske i velikog dijela Balkana. Areal ove vrste je u prošlosti bio mnogo veći, pa su njegovim smanjenjem populacije u Kantabijskim planinama, zapadnoj Njemačkoj i Češkoj, te južnoj Ukrajini ostale izolovane od jedinstvenog areala. Izolovane populacije se nalaze i u Moldaviji, sjevernoj Turskoj, Gruziji, Azerbejdžanu i sjevernom Iranu. Neki autori pretpostavljaju da su ove neočekivane enklave areala ove vrste rezultat namjernog donošenja i puštanja ovih zmija iz hramova Asklepija od strane Rimljana. Izgledno je da smuk živi i u južnoj Poljskoj, ali ovi nalazi još uvijek nisu potvrđeni. Prije oko 200 godina je ova vrsta izumrla u Danskoj. Postoje dvije populacije u Velikoj Britaniji koje su rezultat bijega smukova iz zooloških vrtova. U Bosni i Hercegovini je čest vrsta koja se može naći na njenoj cijeloj teritoriji.
Stanište
Smuk preferira šumovita, topla, ali ne vruća, umjereno vlažna, ali ne previše vlažna, brdovita ili kamenita staništa s dosta sunca i raznovrsnom, gustom vegetacijom koja pruža dovoljne varijacije u lokalnim mikroklimama, pomažući mu u termoregulaciji. U većem dijelu svog raspona obično se nalaze u relativno netaknutim toplijim listopadnim šumama, uključujući i blizinu vodenim tokovima, poput riječnih dolina i korita (ali ne i močvara) i šumskih stepa. Česte lokacije uključuju mjesta kao što su šumske čistine, grmlje na rubovima šuma, šume isprepletene livadama itd. Međutim, oni uglavnom ne izbjegavaju prisustvo ljudi, često se nalaze na mjestima kao što su vrtovi i šupe, pa čak i preferiraju staništa poput starih zidova i kamenih zidina, napuštenih zgrada i ruševina koja nude mnoštvo skrovišta. U najsjevernijim dijelovima raspona su ovisni o ljudskim strukturama za hranu i toplinu. Izbjegavaju otvorene ravnice i poljoprivredne površine. Na sjeveru je njihovo prisustvo ograničeno temperaturom, a na jugu se granica rasprostranjenja podudara sa granicom listopadnih šuma i mediteranskog šiblja jer su ovakva mediteranska i suha staništa nepovoljna za smukove. Nalazimo ih na nadmorskim visinama od 60 do 2000 m n.v. U Bosni i Hercegovini je jako česta i uobičajena vrsta. Prisutna je svuda, a najčešće je pronalazimo na rubovima šuma. Nije rijetka ni u urbanim naseljima.
Opis vrste
Zamenis longissimus je jedna od najdužih europskih zmija, čemu duguje i ime – longissimus. Prosječna dužina adultnih jedinki je od 1-1,5m, ali nerijetko narastu i preko 2m. I mladunci nakog izglijeganja imaju veliku dužinu – oko 30 cm. Mužjaci su duži od ženki. Smukovi su uniformno obojeni, smeđi, bronzane boje ili sivkasti sa glatkim ljuspicama koje im daju metalni odsjaj. Ventralna strana tijela je bijela ili žuta. Juvenilne jedinke se znatno razlikuju od adulta i podsjećaju na bjeloušku – Natrix natrix – zbog toga što imaju bijele ili žute mrlje na stranama zadnjeg dijela glave. One su obično svijetlo smeđe sa tamnim uzorkom duž tijela, preko ožiju imaju tamnu prugu, a na zadnjem dijelu glave tamnu prugu u obliku luka. Poznati su melanistični i albino prirodni oblici, kao i tamno sivi oblik. Mogu živjeti do 30 godina. Ljuspice su im takve da im daju veliku penjačku sposobnost tako da se nerijetko viđaju visoko u krošnjama drveća i na krovovima gdje idu u potrazi za plijenom ili dobrim mjestom za sunčanje. Aktivno love male sisare i ptice. U kontaktu sa ljudima su smukovi obično mirni i nastoje pobjeći, ali ako se osjete ugroženima dižu prednji dio tijela, sikću, i mogu ugristi. Bezopasne su za čovjeka.
Životni ciklus
Smuk je aktivan od marta do oktobra, obično danju, dok temperature ne postanu previsoke. Izbjegava velike vrućine, direktno izlaganje suncu i prestaju sa aktivnostima do zalaska sunca. Parenje se odvija u maju ili junu. Mužjaci postaju spomni aktivni kada dostignu dužinu 80-100 cm (4-6 godina) i mogu preći oko 2km u potrazi za ženkom za koju se bore sa ostalim mužjacima. Ženke takođe mogu preći velike udaljenosti tražeći dobro mjesto za polaganje jaja, a ako je mjesto naročito pogodno više ženki polaže jaja na isto mjesto. Polažu 2-12 (rijetko do 18) jaja u junu ili julu koja se inkubiraju oko dva mjeseca i mladi se izliježu u augustu ili septembru.
Ugroženost i zaštita
Smukovi su zaštićeni Bernskom konvencijom (Annex II) i nalaze sa u Annexu IV Europske direktive o staništima. U mnogim zemljama je kritično ugrožena, ali je njen status prema IUCN-u najmanje zabrinjavajući (LC). Isti status ima i u Bosni i Hercegovini.
Zanimljivosti
Narodno ime - Eskulapov/Asklepijev smuk - je ova zmija dobila zbog toga što se veže za grčkog/rimskog boga liječništva Eskulapa u čijim hramovima se slobodno kretala i pomagala u liječenju bolesnih. Ovo je zmija koja se nalazi na simbolima medicine i farmacije omotana oko štapa. Smukovi su, zajedno s četveroprugastim smukovima/kravosisima, dio vjerske povorke u italijanskom gradiću Cocullo.
Autor teksta: Tina Anić
Literatura
