Biosistematska pripadnost
Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 -životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 - hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 - kičmenjaci
Classis/Klasa: Reptilia Laurenti, 1768 – gmizavci
Ordo/Red: Squamata Oppel, 1811 - ljuskaši
Familia/Porodica: Anguidae Gray, 1825 – puzaši
Genus/Rod: Pseudopus Pallas, 1775 - blavori
Species/Vrsta: Pseudopus apodus Pallas, 1775 – blavor
Grčki: “pus, podos” = noga, pseudo = lažno; a-podus = bez nogu
Sinonimi: Lacerta apoda Pallas, 1775; Pseudopus serpentinus Merrem, 1820; Ophisaurus apus Boulenger, 1885; Ophisaurus apodus Mertens & L. Muller, 1928; Pseudopus apodus Klembara, 1979
Rasprostranjenost
Blavor je široko rasprostranjna vrsta u zapadnoj Euroaziji. Može se naći u južnom dijelu Bosne i Hercegovine, obalnom dijelu Hrvatske, Crnoj gori, Sjevernoj Makedoniji, Albaniji, Grčkoj. Populacije ove vrste na području Bosne i Hercegovine, tačnije isključivo njenom mediteranskom dijelu, pripadaju podvrsti P. a. thracius (Pallas, 1775).
Opis vrste
P. apodus može narasti do 1,40 m, a rep može doseći 2/3 ukupne tjelesne dužine. Najveći je živući predstavnik porodice Anguidae. Žućkasto-smeđe je boje. Neke jedinke često imaju zakržljale ostatke zadnjih nogu sa strana kloake. Imaju jasno vidljive brazde sa obje strane tijela. Adultne jedinke su uglavnom uniformno obojene. Što su stariji, boja tijela im tamni, a glava ostaje svijetla. Mladunci imaju jače izražene krljušti od odraslih i jasniju obojenost, sivkasti su sa gornje strane tijela sa jasno izraženim tamnom šarom, te pomalo podsjećaju na jedinke iz roda Vipera. Veoma je pokretljiv i brz i teško ga je pratiti.
Stanište
Žive na jako suhim staništima, uglavnom na kamenitim obroncima sa malo vegetacije, u listopadnim šumama i kamenitim zidovima. Također, mogu se pronaći i u kutiviranim područjima te blizu ljudskih naselja. Aktivni su i danju i noću ali izbjegavaju visoke dnevne temperature i povremeno su aktivni nakon kiše.
Životni ciklus
Oko 10 sedmica nakon parenja, ženka P. apodus odlaže oko osam jajašca koja skriva ispod kore ili kamena i često ih čuva. Jaja se izlegu nakon 45 do 55 dana. Mlade jedinke su duge oko 15 cm i počinju jesti nakon četiri dana.
Ugroženost i zaštita
Prema Crvenoj listi ugroženih vrsta IUCN-a, P. apodus pripada kategoriji najmanje zabrinjavajućih (LC-Least Concern). Ova vrsta je navedena u Annex-u II Bernske konvencije. Prisutan je u velikom broju zaštićenih područja (posebno na sjeveru njegovog rasprostranjenja). Postoji potreba za razvojem obrazovnih programa o ovoj bezopasnoj vrsti.
Prema Crvenoj listi faune FBiH, ova vrsta pripada kategoriji najmanje zabrinutosti (LC-Least Concern)
Zanimljivosti
Zbog svoje veličine, na uznemiravanje reaguje šištanjem ili ugrizom. Mala je vjerovatnoća da će odbaciti rep od nekih drugih vrsta koje pokazuju kaudalnu autotomiju. Međutim, povremeni slučajevi kaudalne autotomije odgovorni su za naziv "stakleni gušter" (ili "staklena zmija"). Oslobođeni rep može se raspasti na komade, što dovodi do mita da se gušter može raspasti poput stakla i kasnije ponovno sastaviti. Ako odbaci rep, polako raste novi, ali je kraći i tamniji.
Autor teksta: Emina Sarač-Mehić, Msc
Literatura
