Biosistematska pripadnost
Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 -životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 - hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 - kičmenjaci
Classis/Klasa: Reptilia Laurenti, 1768 – gmizavci
Ordo/Red: Squamata Oppel, 1811 - ljuskaši
Familia/Porodica: Anguidae Gray, 1825 – puzaši
Genus/Rod: Anguis Linnaeus, 1758 – zmijoliki gušteri
Species/Vrsta: Anguis fragilis Linnaeus, 1758 – sljepić
Anguis na latinskom znači zmija. "Fragilis" je latinska riječ za “krhko”, ili “fragment".
Rasprostranjenost
Rasprostranjen je na području Euroazije. Podvrsta A. f. fragilis se može naći po cijeloj Europi, a A. f. colchicus u jugoistočnoj Europi, Kavkazu i Iranu. Mogu se naći od nivoa mora do 2400 metara visine.
U Bosni i Hercegovini naseljava cijelu njenu teritoriju do mediteranskog područja.
Opis vrste
Sljepić je izduženi beznogi gušter s dužinom glave (SVL) između 120-200 mm. Koža im je glatka, sa ljuskama koje se ne preklapaju. Za razliku od zmija, imaju pokretne kapke na očima i vidljive uši. Odrasli su tipično sivo smeđe do bakrene boje, dok su juvenilne jedinke blijedo zlatne ili srebrne boje, tamnih bočnih strana. Kod ove vrste postoji spolni dimorfizam. Ženke imaju tamne pruge duž leđa i strana tijela i naročito tamne bokove i stomak. Mužjaci su uglavnom uniformno obojeni. Mali postotak mužjaka ima izrazite plave mrlje na dorzalnoj površini. Kao i ostali gušteri, i sljepići mogu odbaciti rep (autotomija) kao odbrambeni mehanizam. Novi rep koji izraste je nešto kraći od prvobitnog. Odrasli sljepići narastu do oko 50 cm, a poznati su po izuzetno dugom životnom vijeku, živi oko 30 godina u divljini i najmanje 54 godine u zatočeništvu.
Stanište
Populacije ove vrste mogu se naći na travnatim livadama, šumskim livadama, na rubu šume, šumskim čistinama, aluvijalnim šumama, pod živicama, u parkovskim i seoskim vrtovima. Pronađene su i jedinke koje se ukopavaju u rastresiti pijesak i ispod kamenja.
Životni ciklus
Parenje počinje u aprilu i maju, ali zapravo ne mogu začeti do juna, kada jajašca pređu u jajovode ženke. Mužjaci se međusobno bore za ženke. Ženke se mogu pariti s više mužjaka u toku sezone. Prosječno 6-12 mladih (maksimalno 26) rodi se nakon gestacijskog razdoblja od 3-5 mjeseci. Pri rođenju su zatvorene u prozirnu membranu iz koje se odmah oslobađaju. Hiberniraju od oktobra do februara/marta.
Ugroženost i zaštita
Prema Crvenoj listi ugroženih vrsta IUCN-a, kao i Crvenoj listi gmizavaca FBiH, ova vrsta ima status najmanje zabrinjavajuće (Least Concern-LC).
Naveden je u Appendix-u III Bernske konvencije i javlja se u mnogim zaštićenim područjima u cijelom svom području rasprostranjenja. U nekim predjelima prijeti mu opći gubitak staništa uslijed intenziviranja poljoprivrede i urbanizacije, požara i ponovnog pošumljavanja čistina.
Autor teksta: Emina Sarač-Mehić, Msc
Literatura