Čovječija ribica: Proteus anguinus

Rasprostranjenost

Čovječija ribica je stenoendemski stigobiont (vodeni organizam u potpunosti prilagođen na pećinske uvijete) Dinarida i jedini pravi pećinski kičmenjak. Prirodno naseljava pećinske sisteme Dinarskog krša Slovenije, Hrvatske te Bosne i Hercegovine do Crne Gore. Postoje i izolovane populacije na krajnjem sjeveroistoku Italije te je introducirana u neke pećinske sisteme Francuske. Čovječija ribica je u BiH zabilježena na većem broju lokaliteta (preko 80). Pouzdano je utvrđena u čitavom južnom i sjeverozapadnom dijelu teritorije.

Opis vrste

Totalna dužina jedinki seže i do 40 cm. Tijelo je cilindrično izduženo (juguljasto) sa kratkim repom. Boja tijela je (gotovo) bez pigmenta: jako mliječnobijela ili slabo ružičasta, rijetko žućkasta ili sivkasta. Prednji dio glave je izdužen sa zakržljalim očima koje su prekrivene kožom. Spoljašnje škrge su prisutne i aktivne tokom cijelog života jedinke jer se radi o obligatnim (trajno) neoteničnim organizmima. Udovi su im vrlo kratki, a za čovječe ribice je specifična redukcija broja prstiju: posjeduju tri prsta na prednjim i dva na zadnjim ekstremitetima. Oči su im prekrivene kožom, za razliku od juvenilnih jedinki na kojima se mogu oučiti iste.

Stanište

Čovječije ribice žive skoro isključivo u podzemnim potocima i jezerima krečnjačkih pećina. Često naseljava veoma duboka područja i hladne vode sa temperaturom između 5 i 15 C. Rijetko se mrtve jedinke mogu vidjeti i u rijekama i potocima nakon snažnih pljuskova, kada ih iznesu velike bujice.

Životni ciklus i ishrana

Zbog temperaturne stabilnosti pećinskih staništa razmnožavanje ne ovisi o godišnjem dobu. Zabilježeno je teritorijalno ponašanje mužjaka, utvrđivanje teritorija, ritualno udvaranje (u prisustvu ženke) i polaganje spermatofore koju ženka kupi kloakom. Ženka može položiti više od 70 jaja, a uglavnom ih postavlja ispod kamenja. Faza polaganja može trajati i do mjesec dana. Na nižim temperaturama ženka rađa razvijene larve. Spolnu zrelost dostižu sa oko 14 godina te imaju najduži životni vijek od svih poznatih vodozemaca (do 70 godina). 

Čovječja ribica traži hranu na više načina: primanjem zvučnih signala unutrašnjim uhom ili laterijalnom linijom (sistemom) i mirisom (sposobna je osjetiti ekstremno niske koncentracije organske materije u vodi). Uglavnom se hrani pećinskim akvatičnim beskičmenjacima: račićima, akvatičnim puževima, larvama plekoptera i vodencvjetova. Zbog sporog metabolizma može gladovati i do pet godina. Jedini istinski predatori za ovu vrstu su ribe.

Ugroženost i zaštita

Čovječja ribica je zaštićena Bernskom konvencijom (Appendix II, strogo zaštićena vrsta) i europskom direktivom o zaštiti staništa i vrsta (Annex II, IV). Nalazi se na IUCN-ovoj listi kao Ranjiva vrsta (VU) sa opadajućim trendom populacija, a na Crvenoj listi u Bosni i Hercegovini (FBiH) kao Ugrožena vrsta (EN).

Zanimljivosti 

• Prije nego što je vrsta opisana, na našim prostorima je kružilo vjerovanje da u pećinama žive zmajevi koji kontroliraju razinu vode. Zmaj je imao sposobnost da isuši izvor i određivao je kada će vodu pustiti. Sa vodom bi izlazili bi i zmajeva mladunčad koje su zapravo predstavljale adultne jedinke čovječije ribice.
• Čovječija ribica ima najduži životni vijek od svih vrsta vodozemaca, a registrovana je starost od 68,5 godina.
• Čovječije ribice su vrlo često skupljali farmeri da bi ih koristili  kao hranu za svinje.
• Postoje dvije podvrste: bijela podvrsta Proteus anguinus anguinus i tamnom obojena Proteus anguinus parkelj. Crne čovječije ribice žive u samo dva izvora u Sloveniji. Međutim, ljudi su često nalazili i primjerci s tamnim pigmentom boje kod bijele podvrste, što ukazuje na činjenicu da su vrlo rijetki pigmentirani primjerci došli u doticaj sa suncem, najvjerojatnije za obilnih kiša koje su ih iz podzemlja izbacile na površinu.

Literatura

• Amphibia Web (2018). Information on amphibian biology and conservation. [web application]. 2018. Berkeley, California: AmphibiaWeb. Available: http://amphibiaweb.org/. (Feb 21, 2018)
• Arnold N. & Ovenden D. (2004). Reptiles and amphibians of Britain and Europe - Field Guide. Collins. 76–87.
• Lelo, S. & Zimić, A. (2018). Herpetologija sa posebnim osvrtom na herpetofaunu Bosne i Hercegovine. Skripta.