Biosistematska pripadnost
Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 -životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 - hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 - kičmenjaci
Superclassis/Natklasa: Gnathostomata Gegenbaur, 1874 - čeljousti
Classis/Klasa: Amphibia Blainville, 1816 – vodozemci
Subclassis/Potklasa: Lissamphibia Haeckel, 1866 - recentni vodozemci
Ordo/Red: Caudata Scopoli, 1777 – repati vodozemci
Familia/Porodica: Salamandridae Goldfuss, 1820
Subfamilia/Potporodica: Pleurodelinae Tschudi, 1838
Genus/Rod: Ichthyosaura Latreille, 1801
Species/Vrsta: Ichthyosaura alpestris (Laurenti, 1768) – alpski vodenjak
Sinonimi: Triturus alpestris (Laurenti, 1768), Mesotriton alpestris (Laurenti, 1768)
Ovo je politipska vrsta sa 6 podvrsta: I. a. alpestris, I. a. apuana (I. a. inexpectata), I. a. cyreni, I. a. montenegrina (prije: I. a. serdara), I. a. veluchiensis, I. a. reiseri. Podvrsta Ichythyosaura alpestris reiseri (Werner, 1902) poznat i kao Rajzerov triton opisana je na Prokoškom jezeru, a danas znamo da naseljava sjeverne i centralne Dinaride i sjeverne Karpate. Od drugih podvrsta se razlikuje po većim tjelesnim dimenzijama, ali je često osporavana.
Rasprostranjenje
Široko rasprostranjen u velikom dijelu sjeverozapadne, centralne, istočne i jugoistočne Europe, uključujući izolirane populacije na Iberskom i Apeninskom polustrvu, introducirana u Holandiju, Njemačku i Veliku Britaniju. Alpski vodenjak je uobičajena vrsta u srednjoj i sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini, odnosno česta i uobičajena na širem području bosanskohercegočakih Dinarida. Nema ga u čistom mediteranom pojasu i nizijskim (panonskim) dijelovima države.
Stanište
Alpski triton preferira više nadmorkse visine (do 2500 m n.v). Predstavnici ove vrste preferiraju područja sa mnogo vode te se obično mogu naći u ili pored vodenog tijela. Češće se može naći u šumskim ekosistemima sa barama, bunarima, jezerima ili sporo tekućim vodotokovima. Vrsta je poznata kao fakultativno (djemično) neotenična. Vrlo su česti u prirodnim planinskim jezerima bez riba u kojima se, u pravilu, nalaze populacije sa velikim brojem jedinki. Predstavnici su tipični predatori, a plijen gutaju bez prethodnog komadanja. Zimski period provode u većem broju u zemljištu u stanju mirovanja.
Opis vrste
Odrasle jedinke rastu do 11 cm. Koža ovog vodozemca je glatka kod adultnih jedinki za vrijeme parenja (tokom vodene faze), dok se kod terestričnih oblika mogu se uočiti sitne žlijezde (tokom terestične faze). Terestrična faza traje van reprodukcijskog perioda. Površina leđa je uvijek tamna, sa blijedim mrljama koje su često prisutne. Ventralna površina tijela je obično narandžasta bez ikakvih mrlja, što ga razlikuje od drugih vodenjaka. Kožni nabor mužjaka duž leđa je nizak, ravan i bez prekida prelazi na rep, posut je brojnim crnim tačkama. Hrane se različitim člankonošcima, puževima, crvima, ali i žebljim jajima ili larvama tritona.
Rajzerov triton doveden je na nivo zasebnog varijeteta i preveden na nivo podvrste, i karakteriše se disproporcionalno velikom glavom i većim tijelom u odnosu na tipsku vrstu. Morfološki se ne razlikuje mnogo od svoje tipske vrste i karakterističan je po plavkastom obojenju leđa (mužjaci) i jarko narandžasto obojenim trbuhom. Kada je u opasnosti Rajzerov triton izdiže svoj rep ili se prevrće na leđa da bi pokazao svoju aposematsku obojenost i dao predatoru do znanja da posjeduje nadražujući i potencijalno otrovan sekret.
Životni ciklus
Alpski vodenjak migrira u vodu u cilju parenja već od februara, dok se na većim nadmorskim visinama to dešava znatno kasnije – čak tek u maju ili junu. Tokom udvaranja mužjak savija leđa ispred ženke i trese repom kako bi usmjerio feromone iz kolake prema njoj. Nakon toga mužjak polaže spermatoforu koju ženka uvlači u kloaku. Polažu do 250 jaja individualno ili u grupama od 3-5 na vodene biljke. Metamorfozirane mlade jedinke uglavnom tokom ljeta izlaze iz vode, dok se na većim nadmorskim visinama metamorfoza događa nek naredne godine. Neotenija – zadržavanje osobina larvi kod spolno zrelih jedinki – je česta pojava kod ove vrste. Spolnu zrelost dostižu nakon dvije do tri godine.
Ugroženost i zaštita
Zaštićen Bernskom konvencijom (Appendix III, zaštićena vrsta) i europskom direktivom o zaštiti staništa i vrsta. Na IUCN-ovoj crvenoj listi se nalazi kao vrsta sa Smanjenim rizikom (LC) uz opadajući trend populacije. U BiH se treba tretirati također kao LC.
Autor teksta: Tina Anić
Literatura