Čovječja ribica

Uvod

Čovječja ribica - Proteus anguinus je endem podzemnih slatkovodnih staništa dinarskog krša. Spada u red repatih vodozemaca zajedno sa daždevnjacima i tritonima. Rasprostranjena je na području Slovenije, Trsta u Italiji, Hrvatske te Bosne i Hercegovine (BiH). Špekulira se da nastanjuje i područje Crne Gore.

Malo je ljudima poznata činjenica da je BiH jedna od najbogatijih zemalja po nastanjenosti čovječje ribice gdje je, za sada, poznato da obitava tri velika regiona: Sjeverozapadna Bosna, Zapadna Hercegovina i Istočna Hercegovina. Stanište vrste u BiH je vezano za slivove rijeka Trebišnjice, Trebižata, Une, Sane i njihovih manjih pritoka. U BiH, zabilježeno je preko 100 lokaliteta od kojih: 55 sigurno potvrđenih, 41 potencijalnih lokaliteta i 32 literaturna nalaza (nisu potvrđeni preko 30 godina) čovječje ribice. 

Podaci o rasprostranjenosti čovječje ribice i opšta znanja o biologiji vrste su rijetka usprkos činjenici da je riječ o najprepoznatljivijem predstavniku endemske podzemne faune Dinarskog krša. Osim kada visoki podzemni pritisak vode izbaci jedinke iz podzemnog krša kroz ponor ili estavelu u kraško polje, jedini prilaz staništu čovječje ribice jeste ronjenjem u podzemne sisteme. Za opstanak ovoga projekta bitna je bliska saradnja sa speleoronilačkim ekipama koje su zadužene izvršiti i monitoring (praćenje) populacija. 

Ciljevi projekta

Od maja 2014-te godine u Bosni i Hercegovini (BiH), počela su intenzivna istraživanja lokaliteta nastanjenim čovječjom ribicom sa krajnjim ciljem zaštite ovoga resursa i njegovog habitata. Cilj projekta je ustanoviti rasprostranjenost vrste u BiH, te odrediti populacije na kojima se može vršiti monitoring vrste. Dio projekta podrazumjeva i promociju čovječje ribice kao našeg jedinstvenog animalnog resursa. Navedene aktivnosti su neophodne za uspostavljanje akcijskog plana zaštite čovječje ribice te povećavaje opšte osviještenost lokalnih zajednica i saradnika. U sklopu projekta BHHU ATRA ima za zadatak:

- prikupljanje i pregled postojeće literature o proteusu u BiH  te klasifikacija lokaliteta u postojeće kategorije u zavisnosti od (geo)hidrološke funkcije 

- terensko istraživanje i prepoznavanje potencijalnih te upitnih lokaliteta i njihovo mapiranje

- organizacija simpozijuma na temu čovječje ribice i edukativnih radionica širom BiH 

- organizirati aktivnosti monitoringa vrste na 5 lokacija u BiH

Terenske aktivnosti

Terenska istraživanja vršena su u sva tri regiona BiH nastanjena čovječjom ribicom: U sjeverozapadnoj BiH istraživanja lokaliteta su vršena u saradnji sa francuskim speleoronilačkim timom, Urošem Jelićem i Nerminom Hatibovićem (speleoklub: Vir - Sana). U Istočnoj Hercegovini istraživanje je sprovedeno sa udruženjem: Devon Karst Research Society (UK) i Mađarskim ronilačkim timom: Caudata Cave Research Team; U Zapadnoj Hercegovini u saradnji sa Esadom Humom i Zoranom Vlahom iz  Interventne službe spašavanja. Na cjelokupnom arealu obiđeno je preko 90 lokaliteta.

Tokom istraživanja svake lokacije: (a) uzete su GPS koordinate, (b) svaki sistem je uslikan i klasificiran na osnovu (geo)hidrološke uloge,             (c) obavljeni su razgovori sa lokalnim stanovništvom. Na taj način skupili smo mnogobrojne nove podatke te revidirali stare nalaze i na koncu dobili sliku trenutnog stanja distribucije čovječje ribice u našoj državi te smo identificirali osnovne prijetnje opstanku ovog našeg vrijednog prirodnog resursa.

Dinarski podzemni krš predstavlja ogroman podzemni rezervoar vode. Popovo polje sa pećinom Vjetrenica, jedno je od najpoznatijih polja ispod kojeg se krije labirint podzemnih šupljina koje obitava Proteus. Kada se poslije velikih kiša vode slijevaju  iz okolnih brda, plave kompletno polje a kroz geomorfološke strukture prisutne u polju u vidu ponora, estavela, pećina - jama i sl., voda  ulazi u podzemne šupljine koje predstavljaju staništa  u kojem se krije čovječja ribica. Ovako funkcionišu i druga polja nastanjena čovječjom ribicom: Fatničko, Dabarsko, Jelašničko i drugi. 

Ugroženost i zaštita

Prema IUCN kriterijima ugroženosti vrsta, čovječja ribica je svrstana u kategoriju osjetljive vrste (VU). Vrsta se nalazi na Aneksu II Bernske konvencije i Aneksu II i IV Habitat direktive, što je čini NATURA2000 vrstom ali nema CITES status. Čovječja ribica je zakonom zaštićena u Sloveniji, Italiji i Hrvatskoj dok u BiH vrsta nije zaštićena iako se nalazi na crvenoj listi pod statusom Endagered - EN. Procjena stepena ugroženosti prema DELH-u (Distribution, Ecology, Life History Data) na nivou Bosni i Hercevoine sugeriše da je riječ o ugroženoj vrsti (EN), te da se radi o visoko-prioritetnoj vrsti vodozemca za zaštitu u Bosni i Hercegovini.

Čovječa ribica je ugrožena zbog ograničenog rasprostranjenja i male veličine populacije. Najveću opasnost za opstanak vrste predstavlja ekonomski razvoj, industrijsko zagađenje, negativan utjecaj čovjeka na podzemna staništa te kolekcionarstvo. Gradnja hidroakumulacija i elektrana, drenaža podzemnih voda, te druga vodozahvatišta predstavljaju osnovnu prijetnju opstanku čovječje ribice jer su direktan atak na njeno stanište. Nažalost, skoro svaki veći sistem u Hercegovini nasatanjen čovječjom ribicom je korišten od strane čovjeka u opisane svrhe ili planira biti uništen na taj način. Od svih, bitno je spomenuti projekat: Gornji horizonti  koji je fatalan za kompletnu Hercegovinu i stanište čovječje ribice jer bi isu pretvorilo u pustinju: Rezervoari pitke vode i stanište čovječje ribice bi nestali zauvijek. 

Kanalizacioni sistemi i pesticidi koji se koriste u poljoprivredi dospjevaju u podzemlje remetići tako osjetljive sisteme koje obitava čovječja ribica. Bilo koja mala promjena u parametrima staništa predstavlja ozbiljnu prijetnju njenom opstanku jer je riječ o jako osjetljivoj vrsti sa uskom valencom variranja hemijskih i bioloških parametara koji su neophodni za njeno normalno funkcionisanje.

Zanimljivosti

Ovo fascinantno i jedinstveno biće koje naseljava našu zemlju je ujedno i najdugovječniji vodozemac na svijetu - može živjeti i preko 60 godina!

Zbog svijetle kože i činjenice da spolnu zrelost dostiže sa 14 – 16 godina, jasno je zašto je čovječja ribica dobila naziv – ČOVJEČJA. 

Ženka polaže oko 70 jaja (proces traje ukupno 25 dana) , od kojih velika većina propadne te se obično izvaljuju samo dvije jedinke

Može preživjeti bez hrane i do 96 mjeseci (8 godina)!

Pored bijele čovječje ribice postoji i crna čovječja ribica: Proteus anguinus parkelj. Ove jedinke su pronađene samo na dva izvora u jugistočnoj Sloveniji. 

Naučnici iz Slovenije i Mađarske uspješno razvijaju metodu environmental DNA - eDNA koji bi mogli potvrditi prisustvo čovječje ribice bez potrebe ulaska u podzemni sistem. Tehnika se bazira na izolaciji DNK čovječje ribice iz velike količine filtrirane vode podzemnog sistema za koji se sumnja da je nastanjen proteusom.

Dodatne aktivnosti u okviru projekta

Kao uvodna aktivnost proteus projekta u BiH, organiziran je simpozijum u Trebinju ("glavni grad" čovječje ribice u BiH) krajem juna 2014-te. Na simpozijumu učestvovali su svi istraživači čovječje ribice sa Balkana i šire koji su podjelili svoja islustva i znanje sa istraživanja i daljne planove rada. Zahvaljujući simpozijumu mnoge istraživačke grupe su konkretizirali saradnju i uspostavili nove projekte. Više informacija o simpozijum možete pronaći ovdje.  

Od ljeta 2015-te ronioci Zoran Vlaho i Esad Humo su započeli aktivnosti monitoringa u Zapadnoj Hercegovini u vrelu Vrioštica, Jasenice i Kajtazovina koji predstavljaju jedne od rijetkih lokaliteta proteusa toga područja u kojima je uopšte moguće roniti. Ronioci Uroš Jelić i Nermin Hatibobić zajedno sa Francuskim ronilačkim klubom izvršili monitoring populacija Sjeverne Bosne na lokalitetima: Oko i Krušnica. Aktivosti monitoringa u pećinskim sistemima rade se metodom transekta gdje ronioci postavljaju liniju od 100m i broje uočene jedinke.

U sklopu edukativnih predavanja, u BiH održano je nekoliko predavanja o biologiji čovječje ribice na PMF-u u Sarajevu i Banja Luci (predavač: Ana Ćurić). I najmlađi su imali priliku čuti kako to izgleda svijet čovječje ribice i to njihovom rodnom gradu: Preko 40 učenika Osnovne škole: 5 Oktobar u Sanskom mostu je odslušalo predavanje i sa mnogo interesa postavljali su dodatna pitanja. Edukacija najmalđih je izuzetno važna komponenta konzervacijskih projekata te se posebna pažnja i ljubav trebaju posvetiti ovom segmentu rada.