KOJE ZMIJE NALAZIMO U GRADU SARAJEVU? Svake godine u proljeće u gradu Sarajevu dolazi do češćih susreta sa zmijama zbog povećanih aktivnosti vezanih za migracije i parenje. Iako su većinom bezopasne i izuzetno korisne za kontrolu štetočina (pacova, miševa), zmije izazivaju strah među stanovnicima, što često dovodi do njihovog ubijanja čime može doći do narušavanja ravnoteže u ekosistema. Projekat "Gmizavci Sarajeva – Živjeti sa zmijama" ima za cilj edukaciju javnosti o ekološkoj važnosti zmija i humanom postupanju s njima. Kroz edukativne aktivnosti, dokumentarni film i promotivne kampanje, projekat nastoji smanjiti strah, podići svijest i očuvati lokalni biodiverzitet, promovirajući suživot s urbanom faunom.
Na našem logu prikazano je šest stilizovanih vrsta zmija koje možemo naći u Sarajevu. Predstavljamo ih redoslijedom (od vrha prema dnu): Ribarica, Bjelouška, Smuk, Smukulja, Poskok i Šarka. Prve četiri su neotrovne a samo su Poskok i Šarka otrovne.
Projekat je finansirala Opština Centar Sarajevo
Izgled: Relativno vitka vrsta srednje dužine (do 130cm, ali u prosjeku 80cm). Glava je duga, uska i jasno odvojena od tijela. Temeljna boja gornje strane tijela je maslinasto zelena, bež ili smeđa, sa redovima manje ili više izraženih crnih kockastrih mrlja koje se mogu spojiti u poprečne linije. Mrlje su izraženije kod mladih jedinki. Trubuh ima karakteristične crne pruge oivičene bijelim, žućkastim ili crvenkastim kockicama.
Stanište: Ribarica je vodena zmija koju možemo naći skoro pa isključivo u blizini vode - blizu riječnih obala, potoka, jezera. Preferira toplije i sporije tokove bogate vegetacijom i podvodnim kamenjem. Ponekad ulazi i u more. U pravilu, nikada nije daleko od vode. U Sarajevu se može naći duž rijeke Miljacke i Željeznice i manjih pritoka (Mošćanica, Koševski potok, Jošanica...). Nije isključeno da uđe u gradske vodovodne i kanalizacijone sisteme pa da se pojaviti unutar gradskih objekata.
Ponašanje (pri susretu): Pri susretu sa čovjekom će pokušati pobjeći. U potpunosti je bezopasna i gotovo nikada ne grize. Sa Bjelouškom često dijeli stanište; od nje je bolji plivač te duže roni (čak i po nekoliko sati) pa je dominantnija u brzim i velikim rijekama. Na kopnu boravi nakon jela, što joj pomaže u varenju hrane. Kada se nađe u opasnosti šišti, širi glavu i oslobađa sekret jako neugodnog mirisa iz stražnjeg tjelesnog otvora i okrene se na trbuh glumeći da je mrtva (plazi jezik i može ispustiti krv iz usta).
Sličnost s drugim vrstma: Izgledom tjelesnih šara može podsjećati na Šarku (otrovnicu). Međutim, osim u Posavini, u BiH su Šarke visokoplaninske populacije pa ako je zmija primjećena na nižoj nadmorskoj visini pored vodenog tijela gotovo sigurno da je u pitanju Ribarica. Postoje i melanistične Ribarice (u potpunosti crne jedinke), koje tada mogu biti zamjenjene sa Smukom ako su primjećene van vode.
Za više info: ovdje
Kockasti crno-bijeli trbuh 
Maslinasto zelena boja tijela 
Ribarica glumi mrtvu ako je uznemirena 
Ribarica glumi mrtvu ako je uznemirena (prevrne se na leđa) 
Ribarica provodi najveći dio dana u vodi ili njenoj neposrednoj blizini 
Ribarica Izgled: Dostiže dužinu između 1 i 1,5 metara. Tijelo obično maslinastozelene, sive ili smeđkaste boje sa sporadičnim crnim mrljama. Postoje primjerci sa dvije svijetle linije duž leđa. Na zadnjem dijelu glave se nalaze markantne bijele ili žućkaste mrlje u obliku polumjeseca (pa stoga i naziv – Bjelouška). Trbuh je bijel/žućkast sa izraženim debljim crnim linijama koje podsjećaju na pravougaonike.
Stanište: Bjelouška voli vlažna staništa i najčešće se može naći u blizini rijeka, bara, jezera i močvara (preferira stajaće vode). Može se sresti i u šumovitim područjima, livadama i pašnjacima. Doslovno, može se naći svugdje u gradu Sarajevu a treba istaći nalaze vezane za zaštićena područja našeg grada (Vrelo Bosne, Stojčevac, Skakavac, Bentbaša).
Ponašanje pri susretu: Bjelouške su neagresivne zmije potpuno bezopasne za čovjeka. Pri susretu sa čovjekom će odmah pokušati pobjeći ali ako biva zarobljena može siktati; nikako ne grize ali može pokušati imitirati ugriz kako bi ispala opasnija nego što jeste. Kada se osjeća ugroženo, Bjelouška se pravi mrtva – izvrće se na leđa, otvara usta, plazi jezik i ispušta neugodan miris iz stražnje tjelesne šupljine kako bi odbila predatore; ponekad čak iz nosa i usta izbacuju krv.
Sličnost s drugim vrstama: Mladim smukom jer isti ima bijele mrlje iza glave koje podsjećaju na Bjeloušku.
Za više info: ovdje.
Bjelouška 
Bjelouška 
Bjelouška - trbuh 
Bjelouška je vodena zmija 
Bjelouška je bezopasna 
Bjelouška se izvrne na leđa i pravi se mrtva 
Bjelouška Izgled: Smuk dostiže dužinu od 1 do 2 metra, ponekad i više, što opravdava naziv longissimus. Tijelo je vitko, glatko, sjajno i jednobojno, najčešće maslinastozelene, smeđe ili sivkaste boje, s blagim bijeličastim "metalik" prelivima. Trbušna strana je bijela ili žućkasta. Glava je uska, duga i prekrivena jasno izraženim pločastim krljuštima.
Stanište: Živi na nadmorskim visinama od 60 do 2000 m, preferira topla, vlažna i šumovita područja, ali se može naći u živicama, grmlju, livadama, kamenitim terenima i blizu ljudskih naselja. Omiljena su mu sunčana mjesta bogata vegetacijom na prelazu između livada i šuma. U Sarajevu se najčešće javlja u prigradskim područjima poput opština Centar, Ilidža i Vogošća, ali se može naći i u gradskim parkovima i baštama.
Ponašanje (pri susretu): Aktivan je danju, posebno u oblačnim uslovima ili između ljetnih kiša. Izbjegava visoke temperature, pa je ljeti aktivan u sumrak. Odličan je penjač i može se vidjeti na fasadama, drveću ili granama. Uznemiren pokazuje agresivno ponašanje i pokušava ugristi, ali ugriz je, iako neugodan, bezopasan.
Sličnost s drugim vrstama: Mladunci smuka do pola metra imaju tijelo prošarano tamnim mrljama i bijele uške, zbog čega se često miješaju s bjelouškom. Odlikuje ih crna linija od oka do vrata, koja nestaje s godinama, dok tijelo postaje jednobojno.
Za više info: ovdje.
Smuk 
Ako se osjeća ugroženim pokušat će ugristi 
Smuk je bezopasan 
Smuk ima bjeličast/žućkast trbuh 
Smuk odigne tijelo u znaku prijetnje 
Smuk je izvrstan penjač! Može da se penje uz fasade kuća 
Smuk je jedna od najdužih neotrovnih zmija Evrope 
Mladi Smuk podsjeća na Bjeloušku Izgled: Smukulja je vitka zmija dužine 50–90 cm, rijetko do 1 m. Tjelesne krljušti se presijavaju, a boja varira od smeđe, sive do crvenkaste, s tamnijim poprečnim prugama na leđima. Glava je slabo odvojena od tijela, s karakterističnom tamnom mrljom u obliku slova H ili W na stražnjem dijelu. Tamna linija se proteže od nosnice preko oka do iza glave. Trbuh je taman obično tamnosiv, a kod mladih jedinki svjetliji pa čak i narandžast.
Stanište: Naseljava šume, travnjake, kamenjare, močvare i obale vodenih tokova, kao i ruševine, zidiće i slična skloništa. Nalazi se na visinama do 2750 m.n.v. U Sarajevu obitava prigradska područja, padine grada, bašte i parkove, preferirajući zelene opštine poput Centra, Ilidže i Vogošće.
Ponašanje (pri susretu): Posebno je aktivna ujutro i popodne, ali ljeti pomjera aktivnost u sumrak pa čak i tokom noći. Voli osunčana mjestima, na kojima se sunča često u grupama. Pri susretu s čovjekom pokušava pobjeći, ali pri rukovanju može ugristi ili sakriti glavu sklupčana. Ugriz je neugodan, ali bezopasan.
Sličnost s drugim vrstama: Smukulja se često zamjenjuje sa šarkom zbog sličnih šara. Međutim Šarka je kraća i ima zdepasto tijelo te ne bježi nužno od ljudi, dok je smukulja vitka, duža i povučenija. Šarke u BiH se uglavnom nalaze na većim nadmorskim visinama, dok je smukulja češća u nižim predjelima.
Za više info: ovdje
Smukulja 
Smukulja ima karakterističnu krunicu na stražnjem dijelu glave (u obliku slova H, U, W) 
Smukulja ima karakterističnu crnu liniju od nosnice preko oka do iza glave 
Smukulja je bezopasna 
Smukulja se voli sakrivati često ispod crijepova 
Trubh odrasle jedinke je tamno siv 
Trbuh mlade jedinke je narandžast 
Smukulja ima tamnije poprečne pruge na leđima 
Smukulja sa tamnom mrljom na glavi (krunica) 
Smukulja na grani Izgled: Poskok je zdepasta zmija, obično duga do 70 cm, rijetko 90 cm. Ima trouglastu glavu s karakterističnim "rogom" na njušci i vertikalne zjenice. Mužjaci su sivkasti, a ženke smeđe ili crvenkaste, s neprekidnom cik-cak šarom duž tijela. Iza glave mužjaci često imaju tamnu oznaku u obliku slova "V". Trbuh je jednobojan (sivkast, žućkast ili rozkast).
Stanište: Poskok živi na raznolikim staništima: suhim, kamenitim područjima, šumskim rubovima, livadama i obalama vodenih tokova. Nalazi se na visinama do 2500 m.n.v. U Sarajevu je prisutan na zaštićenim područjima (Bentbaša, Trebević, Skakavac) ali i u gradskim naseljima, gdje se obično radi o zalutalim jedinkama.
Ponašanje: Poskok preferira suha staništa, ali se može naći blizu vode i ljudskih naselja. Aktivnosti prilagođava temperaturi i često se skriva u hladu. Ako se osjeća ugroženim, pokušat će ugrist. Oprez!
Sličnost s drugim vrstama: Zbog cik-cak šare i roga teško ga je zamijeniti s drugom vrstom zmije. Ako je rog manji, može se zamijeniti sa Šarganom, koji je manji i živi na višim nadmorskim visinama (planinama), ili Šarkom, koja ima isprekidanu šaru.
Za više info: ovdje
Poskok ima karakterističan rog na njušci i cik-cak šaru 
Mužjak Poskoka je siv 
Ženka Psokoka je smeđkasta/crvenkasta 
Poskok ima jednobojan sivkast trbuh 
Poskok se hrani mali sisarima 
Poskok se penje na grane u potrazi za jajima ptica i da se sunča Izgled: Šarka je zdepasta zmija, obično duga do 65 cm, rijetko do 90 cm. Boja tijela varira od sivkaste kod mužjaka do smeđkaste ili crvenkaste kod ženki, s prepoznatljivom prekinutom cik-cak šarom na leđima. Mlade zmije su često crvenkaste, dok odrasli mogu imati crno tijelo. Trbuh je tamnosiv do crn, a vrh repa odozdo žut, narandžast ili crven. Glava je trouglasta s vertikalnim zjenicama i tamnim prugama u obliku slova V. Donja vilica ima karakteristične bijele krljušti. Postoje u potpunosti crni (melanistični) primjerci.
Stanište: Živi na vlažnim staništima poput šumskih rubova, livada, močvara. U BiH je uglavnom prisutna na vlažnijim planinama (često nedaleko od planinskih jezera ili manjih vodenih tijela) iznad 1000 m, dok su nizijske populacije rijetke i nalaze se u Posavini. Može se naći na visokim nadmorskim visinama (do 3000 m n.v.)
Ponašanje pri susretu: Aktivna je uglavnom danju, ali ljeti se aktivira u sumrak ili tokom noći. Nije agresivna, grize samo u krajnjoj nuždi. Pri susretu ponekad siktanjem upozorava, posebno trudne ženke, a ako osjeti opasnost, savija tijelo u oblik slova "S".
Sličnost s drugim vrstama: Može se zamijeniti s Ribaricom, koja je duža i brzo bježi, Poskokom koji ipak ima rog na njušci, ili Šarganom, sa kojim često dijeli stanište međutim, Šargan ima kontinuiranu cik-cak šaru i manje je veličine. Može podsjećati i na Smukulju.
Za više info: ovdje
Šarka ima karakteristične bijele krljušti donje vilice 
Šarka ima karakterisitčnu isprekidanu cik-cak šaru 
Šarka ima zdepasto tijelo 
Šarka prijeti dizanjem glave 
Šarka ima isprekidanu cik-cak šaru i često naopkao slovo V iza glave 
Postoje u potpunosti crne jedinke Šarke 
Šarka se vješto skriva u travi 
rep Šarke je kratak i crvenkast 
Šarka ima jednobojan trbuh 
Šaraka je zdepasta 
Šaraka je zdepasta 
