Biosistematska pripadnost
Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 – životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 – hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 – kičmenjaci
Superclassis/Natklasa: Gnathostomata Gegenbaur, 1874 – čeljousti
Classis/Klasa: Reptilia Laurenti, 1768 – gmizavci
Subclassis/Potklasa: Lepidosauria Haeckel, 1866
Ordo/Red: Squamata Oppel, 1811 – ljuskaši
Familia/Porodica: Colubridae Oppel, 1811 – smukovi
Subfamilia/Potporodica: Colubrinae Oppel, 1811
Genus/Rod: Zamenis Wagler, 1830
Species/Vrsta: Zamenis situla (Linnaeus, 1758) – zmija leopard, crvenkrpica
Sinonimi: Ablabes quadrilineatus Duméril & Bibron, 1854, Callopeltis leopardina Fitzinger, 1834, Callopeltis quadrilineatus Schreiber, 1875, Coluber leopardinus Bonaparte, 1834, Coluber situla Linnaeus, 1758, Coronella quadrilineata Jan, 1863, Elaphe situla Engelmann et al, 1993, Natrix leopardina Cope, 1862
Nema opisanih podvrsta, ali se crvenokrpice mogu podijeliti na dva morfa tj. oblika: leopardinus sa poprečnim mrljama i situla sa longitudinalnim linijama. Jedan oblik može biti dominantan u nekoj populaciji, mogu i koegzistirati, a ponekad se javljaju i prelazni oblici. Sistematska pripadnost ove vrste nije još uvijek potpuno jasna, a diskusija se vodi o pripadnosti rodu Zamenis.
Rasprostranjenje
Ova vrsta je prisutna u južnoj Italiji, na Malti, preko južne Hrvatske (uključujući jadranske otoke), južne Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Albanije, submediteranskih dijelova Makedonije, južne Bugarske i većine Grčke (uključujući niz jonskih i egejskih otoka). Ima je i na zapadu Turske i jugu Krima u Ukrajini. Postoje podaci o populacijama na obali Crnog mora (Bugarska), međutim upitno je jesu li to autohtone ili alohtone populacije. Postoje nalazi i sa Kipra, ali zahtijevaju dodatnu provjeru. U Bosni i Hercegovini naseljava najjužniji mediteranski dio Hercegovine. Neki od poznatih lokaliteta su Mostar, Stolac, Čapljina, Gabela i Zavala. Slabo je istražena i rijetka vrsta.
Stanište
Crvenkrpicu nalazimo u grmlju, makiji, krškim staništima, rubovima livada, močvarama, rubovima potoka, vinogradima, maslinicima, na kamenim zidovima te u seoskim vrtovima i zgradama. Može biti vrlo česta u malim selima ili drugim ruralnim područjima. U suštini, preferira jako suha i osunčana kamenita staništa sa nešto vegetacije i vrelim ljetima na nadmorskim visinama do 500m, iako se može pronaći do 1600m n.v.
Opis vrste
Crvenkrpice su zmije srednje veličine, duge do 100-120cm, u prosjeku oko 90cm od čega na rep u prosjeku otpada oko 16cm. Ženke su duže od mužjaka. Tijelo je srednje dužine, skladno, prekriveno glatkim krljuštima. Glava je duga i nije jasno odvojena od tijela, oči su sreazmjerne, a zjenice okrugle. Osnovna boja tijela može biti siva, žućkasta ili bež sa crno obrubljenim crvenkastim poprečnim mrljama ili uzdužnim linijama. Obično je oznaka u obliku slova “Y” na stražnjoj strani glave, koja se često proteže između očiju. Imaju red crnih i (ponekad) crvenih mrlja na bokovima. Crna crta iz ugla usta proteže se prema stražnjem rubu oka, takođe imaju i crnu prugu od oka do oka i crnu mrlju ispod oka. Zjenica je okrugla, iris bakreno-crven. Trbušna strana je bijela sa crnim tačkama, a duž tijela trbuh postaje tamniji tako da su zadnji dio trbuha i repa često potpuno crni. Aktivna je danju, osim za vrijeme velikih vrućina kada izbjegava izlaženje na sunce i izlazi u sumrak ili noću. Često je aktivna poslije kiše. Uglavnom živi na zemlji gdje lovi miševe koji su osnovni plijen crvenkrpice. U potrazi za drugim plijenom kao što su gušteri i ptice se nerijetko penje na suhozid, grmlje i drveće. Plijen ubija davljenjem. Kriptično je obojena tako se teško uočava. Može ujesti ako je uznemirena, ali je obično dosta mirna.
Životni ciklus
Crnokrpice su aktivne od februara do novembra, ali inaktivnost može biti prekinuta toplim periodima tokom zime. Parenje se odvoja od marta do maja. Ženke se pare svake dvije godine. Međusobne ritualne borbe mužjaka su dio njihove reproduktivne biologije. Mužjaci su generalno u periodu parenja agresivni. Omotavaju se oko ženke i čeljustima se uhvate za njenu glavu. Tako počinje kopulacija koja traje do tri sata. Oviparna je vrsta što znači da polaže jaja, i to obično u julu. Ženka položi 2-8 relativno velikih duguljastih jaja u rupu na zemlji ili na neko skrovito mjesto. Zabilježeno je i polaganje jaja u rupama u stablu maslina, između korijenja grmlja, te u hrpama konjskog ili kozjeg izmeta. Mladi se izlegu u kasno ljeto. Potrebno je tri ili više godina da dosegnu spolnu zrelost pri dužini od 70cm.
Ugroženost i zaštita
Ova vrsta se nalazi na Annexu II Bernske konvencije i Annexu IV Direktive o staništima kao prioritetna vrsta. Prema IUCN-u ima status najmanje zabrinjavajuće vrste (LC) zbog relativno velikog areala i pretpostavke da ima veliku populaciju. U Bosni i Hercegovini ima stanje ranjive (VU) vrste. Ugrožena je ljudskim aktivnostima (gubitkom staništa, požarima), a ljudi takođe nažalost često ubijaju ovu lijepu i bezopasnu zmiju. Uz to, atraktivna je za kolekcionare pa je često predmet ilegalne trgovine.
Autor teksta: Tina Anić
Literatura
