Biosistematska pripadnost
Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 – životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 – hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 – kičmenjaci
Superclassis/Natklasa: Gnathostomata Gegenbaur, 1874 – čeljousti
Classis/Klasa: Reptilia Laurenti, 1768 – gmizavci
Subclassis/Potklasa: Lepidosauria Haeckel, 1866
Ordo/Red: Squamata Oppel, 1811 – ljuskaši
Familia/Porodica: Colubridae Oppel, 1811 – smukovi
Subfamilia/Potporodica: Colubrinae Oppel, 1811
Genus/Rod: Telescopus Wagler, 1830
Species/Vrsta: Telescopus fallax (Fleischmann, 1831) – crnokrpica, zmija mačka
Sinonimi: Coluber vivax Fitzinger, 1826, Tarbophis fallax Fleischmann, 1831, Trigonophis iberus Eichwald, 1831, Coluber carneus Dwigubsky, 1832, Tarbophis savignyi Boulenger, 1896
Crnokrpica je varijabilna vrsta koja naseljava veliko područje. Nekoliko podvrsta je prepoznato, a dvije podvrste su podignute na nivo vrste. Opisane su: nominalna podvrsta T. f. fallax (Fleischmann, 1831) koju nalazimo u BiH, a koja ima veliki broj tamnih mrlja na leđima (45-64) sa dosta prostora između njih (2-3 svijetle krljušti); T. f. cyprianus Barbour & Amaral, 1927 je endemična za Kipar; T. f. iberus Eichwald, 1831 naseljava Bliski istok i ima manji broj crnih mrlja na leđima (32-48); T. f. pallidus Stepanek, 1944 živi na Kreti i susjednim otocima a karakteriše je vliki broj sitnih mrlja na leđima (>50) koje su odvojene sa oko 4 blijede krljušti; T. f. syriacus (Boettger, 1880) jeprisutna u Siriji i okolnim zemljama i odlikuje je 32-38 malih dorzalnih mrlja odvojenih sa 1-2 blijede krljušti. Validnost podvsta T. f. intermedius Gruber, 1974 T. f. multisquamatus Wettstein, 1952 i T. f. rhodicus Wettstein, 1952 sa grčkih otoka još uvijek nije utvrđena. Telescopus fallax nigriceps i T.f. hoogstraali su podignute na nivo vrste i parafiletske u odnosu na T. fallax. Na osnovu ovih podataka možemo zaključiti da je revizija T. fallax grupe neophodna.
Rasprostranjenje
Ova vrsta naseljava sjeveroistok Italije, istočnu obalu Jadranskog mora od Slovenije, preko Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, preko Albanije, Makedonije i Grčke do južne Bugarske. Javlja se i na Malti, Kipru, Turskoj, Siriji, kavkaskim zemljama, južnoj Rusiji, Iranu i Iraku. Živi na nadmorskim visinama do 2000m n.v. U Bosni i Hercegovini naseljava jug Hercegovine do 500 m n.v.
Stanište
Crnokrpicu nalazimo na kamenitim terenima sa grmovitom vegetacijom, u otvorenim i rijetkim degradiranim šumama, u ruševinama, hrpama kamenja, na pješčanim plažama sa nešto vegetacije i ponekad blizu ljudskih naselja. Populacije su zabilježene na planinskim kserofitnim stepama, u polu-pustinjama i, rjeđe, na rubovima planinskih šuma. Preferira nizijska staništa, ali populacije na Kavkazu šive na oko 2000m n.v. Ponekad je nalazimo i u riječnim dolinama, u blizini hrastovih šuma, voćnjaka i vrtova.
Opis vrste
Ove zmije su vitke, elegantne i spore, ali i jake. Odrasle jedinke su obično duge 80cm, ali mogu narasti do 120 cm. Glava im je relativno mala, ali relativno široka, jajolika i pljosnata, jasno odvojena od blago vertikalno spljoštenog tijela. Glavene krljušti su velike. Oči su svijetle sa vertikalnim zjenicama, zbog čega je dobila jedan od narodnih naziva - zmija mačka. Zjenice po noći mogu biti okrugle. Tijelo je sivo ili bež boje sa velikim nepravilnim poprečnim prugama ili mrljama na leđima i nizom manjih i svjetlijih mrlja na bokovima. Obično imaju crnu okovratnu prugu koja se proteže do sredine glave. Često imaju i tamnu prugu od očiju do uglova usta. Trbuh je blijed - bijele, žute ili ružičaste boje sa tamnim mrljicama. Dorzalne krljušti nisu grebenaste i obično su poredane u 19 (17-21) redova duž sredine tijela. Crnokrpice su gotovo potpuno sumračne ili noćne životinje, jako rijetko ih možemo vidjeti danju. Najlakše ih je pronaći prevratenjem kamenja u proljeće ili jesen. U toplim ljetnim noćima ih možemo vidjeti kako se penju ili ulaze u suhozide. Aktivno lovi guštere, u prvom redu macakline, ali i drugi gušteri, mali sisari ili zmije koji spavaju među kamenjem su potencijalni plijen. Plijen često uhodi kao mačka, iznenada napada i drži žrtvu dok otrov ne počne djelovati. Pri susretu je obično mirna i nema nagon da bježi, ali kada se njome rukuje može siktati i ujedati.
Crnokrpica na prvi pogled, zbog tamnih pjega, može ličiti na juvenilne jedinke kravosasa, a lako ih možemo razlikovati po nekoliko karaktera od kojih je najuočljiviji karakter broj redova tamnih mrlja: crnokrpica ima dva, a kravosas više njih. Oči imaju tanke vertikalne zjenice što je odlika otrovnica iz porodice ljutica. Ipak, na osnovu obojenosti ih lako raspoznajemo. Crvenkrpicu smatramo za poluotrovnicu, spada u opistoglifne zmije*.
Životni ciklus
Aktivne su marta do oktobra, ali je brumacija kratka ili je uopšte nema u najjužnijim dijelovima areala. Pari se u maju, ženke polažu do 5-9 jaja u julu, a mladi dugi 15-20cm se izvaljuju u augustu i septembru. Mladi su, već nakon prvog presvlačenja nekoliko dana nakon izvaljivanja iz jaja, spremni za potragu i lov na male guštere.
Ugroženost i zaštita
Crnokrpica je zaštićena Bernskom konvencijom – Annex II i EU Direktivom o staništima – Annex IV. Prema IUCN-u ima najmanje zabrinjavajući (LC) status jer su populacije globalno stabilne. U Bosni i Hercegovini je ovo potpuno neistražena vrsta (DD), ali na osnovu indikacija možemo pretpostaviti da se radi o ugroženoj (EN) vrsti.
Autor teksta: Tina Anić
Literatura
