Biosistematska pripadnost
Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 -životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 - hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 - kičmenjaci
Classis/Klasa: Reptilia Laurenti, 1768 – gmizavci
Ordo/Red: Testudines Batsch, 1788 – kornjače
Familia/Porodica: Cheloniidae Oppel, 1811 – morske kornjače
Genus/Rod: Caretta Rafinesque, 1814
Species/Vrsta: Caretta caretta Linnaeus, 1758 – glavata želva
Rasprostranjenost
C. caretta je kosmopolit, i ima najširi geografski raspon gniježdenja od bilo koje morske kornjače. Živi u Atlantskom, Indijskom i Tihom okeanu te u Sredozemnom moru, uključujući i cijelo Jadransko more. Nekoliko studija je pokazalo da glavate želve pronalaze svoje domove (područja gniježdenja) koristeći magnetno polje Zemlje.
Opis vrste
Glavata želva je najveća tvrdooklopna kornjača na svijetu, nešto veća u prosječnoj i maksimalnoj težini od zelene morske kornjače i galapagoske kornjače. Druga je najveća svjetska kornjača, nakon sedmopruge usminjače (Dermochelys coriacea).
Odrasle jedinke imaju prosječnu tjelesnu masu od 80 do 200 kg (u prosjeku oko 135 kg) i dužinu karapaksa od 70 do 95 cm. Maksimalna zabilježena masa je 545 kg, a maksimalna ukupna dužina 213 cm. Na ekstremitetima imaju po dvije kandže. Glava i karapaks kreću se od žuto-narandžaste do crvenkasto-smeđe boje, dok je plastron obično blijedo žut. Vrat i bočne strane su smeđi na vrhovima i žuti na stranama i na dnu.
Spolni dimorfizam je vidljiv samo kod odraslih jedinki. Mužjaci imaju duže repove i kandže od ženki. Plastroni mužjaka su kraći, gornji karapaks im je širi i manje zaobljen, te obično imaju šire glave od ženki.
Stanište
Veći dio života provode u otvorenom okeanu i u plitkim obalnim vodama. Rijetko izlaze na obalu, osim ženki, koje izlaze kratko da izgrade gnijezda i odlože jaja. Juvenilne jedinke žive u plutajućim masama algi Sargassum, gdje dijele stanište s nizom drugih organizama. Plutajuće mase Sargassuma sadrže čak 100 različitih vrsta životinja kojima se juvenilne glavate želve hrane.
Zauzimaju vode s površinskom temperaturom u rasponu od 13,3–28°C tokom sezone gniježđenja. Temperature od 27–28 ° C su najprikladnije za gniježđenje ženki.
Životni ciklus
Glavate želve se razmnožavaju na pješčanim plažama. Pare se u moru, od kraja marta do početka juna, a jaja polažu ljeti. Na kopno izlaze samo ženke radi polaganja jaja. U jednoj sezoni ženke mogu imati između 2-5 legala, s pauzoma od 2 sedmice između. Jaja liježu u rupe iskopane u pijesku, a njihov broj u jednom leglu varira od 23 do 190, obično preko 100. Inkubacijski period općenito varira i traje između 50 i 65 dana. Veličina oklopa mladih jedinki se kreće između 33,5 mm i 55 mm. Spolnu zrelost postižu nakon 30 godina, sa dužinom oklopa od 70 do 90 cm. Kako su pješčane plaže omiljena izletišta ljudi, uznemiravanje kornjača pri polaganju jaja te kasnije uništavanje jaja i legla ostavili su katastrofalne posljedice na populacije morskih kornjača u cijelom svijetu.
Ugroženost i zaštita
Ova vrsta je klasificirana kao ranjiva (VU-Vulnerable) prema IUCN-u i trend njenih populacija je u opadanju.
Pritisci na populacije ove vrste uključuju ribarski prilov, lov, obalni razvoj, zagađenje i patogeni, te klimatske promjene. Ribarski prilov klasificiran je kao najveća prijetnja ovoj vrsti u cijelom svijetu, nakon čega slijedi obalni razvoj i konzumiranje jaja, mesa ili drugih proizvoda od strane ljudi. Zbog nedostatka podataka, trenutna procjena je da su zagađenje i patogeni samo utjecali na tri subpopulacije, a uticaj klimatskih promjena zabilježen je samo za dvije subpopulacije. Pojačani napori za procjenu i smanjenje utjecaja ovih prijetnji na glavate želve - i druge vrste morskih kornjača - trebali bi biti visoki prioritet za buduće napore u očuvanju.
Ovim kornjačama se daje legislativna zaštita prema brojnim ugovorima i zakonima. Annex II SPAW protokola Kartagenske konvencije (protokol koji se odnosi na posebno zaštićena područja i divlje životinje); Appendix I CITES-a (Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore); i Appendix I i II Konvencije o migratornim vrstama (CMS). Djelimični popis međunarodnih instrumenata u korist ove vrste uključuje Međuameričku konvenciju o zaštiti i očuvanju morskih kornjača, Memorandum o razumijevanju o očuvanju i upravljanju morskim kornjačama i njihovim staništima Indijskog oceana i jugoistočne Azije (IOSEA), Memorandum o razumijevanju o očuvanju i zaštiti morskih kornjača ASEAN, Memorandum o sporazumu o zaštićenom području baštine kornjačkih otoka (TIHPA) i Memorandum o razumijevanju u pogledu mjera zaštite morskih kornjača atlantske obale Afrike.
Glavata želva je u Bosni i Hercegovini rijetka i neistražena vrsta, a povremeno migrira u Neumski zaliv, tj. u bosanskohercegovački dio Malostonskog zaliva.
Zanimljivosti
Jadran jedno od dva najznačajnija područja hibernacije glavate želve u Sredozemlju. Nadolaskom zime i padom temperature vode morske kornjače smanjuju svoju aktivnost i povlače se na morsko dno gdje hiberniraju ukopane u pijesak i mulj. Tako u hibernaciji često završavaju u ribarskim mrežama, a zbog iznenadnog buđenja i niskih temperatura mora padaju u stanje šoka. Ribari uglavnom takve želve vraćaju u more, no neke od njih ne uspiju vratiti se na dno i nastaviti hibernaciju, već dezorijentisano plutaju na površini nošene strujama. Kako su morske kornjače hladnokrvni organizmi čiji je cijeli život ovisan o temperaturi okoliša, takve jedinke zbog niskih temperatura uginu.
Autor teksta: Emina Sarač-Mehić, Msc
Citat: BHHU-ATRA (2020). Glavata želva: Caretta caretta. <http://bhhuatra.com> Bosansko-Hercegovačko Herpetološko Udruženje Atra. Preuzeto:
Literatura
