Biosistematska pripadnost
Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 – životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 – hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 – kičmenjaci
Superclassis/Natklasa: Gnathostomata Gegenbaur, 1874 – čeljousti
Classis/Klasa: Reptilia Laurenti, 1768 – gmizavci
Subclassis/Potklasa: Lepidosauria Haeckel, 1866
Ordo/Red: Squamata Oppel, 1811 – ljuskaši
Familia/Porodica: Colubridae Oppel, 1811 – smukovi
Subfamilia/Potporodica: Colubrinae Oppel, 1811
Genus/Rod: Dolichophis Gistel, 1868
Species/Vrsta: Dolichophis caspius (Gmelin, 1789) – stepski, kaspijski smuk
Neki sinonimi: Coluber caspius Gmelin, 1789, Coluber acontistes Pallas, 1814, Coluber thermalis Pallas, 1814
Obuhvata dvije podvrste: Dolichophis caspius caspius (Gmelin, 1789), Dolichophis caspius eiselti (Zinner, 1972).
Rasprostranjenje
Ova vrsta naseljava područje jugoistočne Europe sve do zapadne Azije. U Mađarskoj su prisutne izolovane populacije, rijetko se može naći u Srbiji i Hrvatskoj, dok postaje češća od obale Crne Gore, preko Albanije, Sjeverne Makedonije, Bugarske, grčkih otoka, Bugarske, Moldacije, južne Ukrajine, sjeverne i zapadne Turske, sve do juga Rusije, Kazahstana, Gruzije i sjevernog Iraka i Irana. Još uvijek nije poznata distribucija u Bosni i Hercegovini. Zbog adekvatnih staništa i prisustva ove vrste u Srbiji, vjeruje se da naseljava istok naše zemlje. Postoje nepouzdani nalazi i za centralnu, te sjevernu BiH. Jako je rijetka i potpuno neistražena.
Stanište
Raznolika topla i osunčana mjesta su staništa za ovu vrstu, sve od otvorenih stepa, preko onih sa grmovitom vegetacijom, do kamenitih planinskih padina sa drvenastom vegetacijom, a u Crnoj Gori čak i relativno vlažnih šuma. Može se naći na visinama do 1600 m.n.v.
Opis vrste
Ovo je velika i snažna zmija. Može dostići dužinu do 2,5m, ali se u našim krajevima uglavnom sreću jedinke do 1,5m. Boja tijela je je srebrno-siva do bež, sa svjetlijim dijelom duž centralne linije dorzalnih krljušti. Tako se formiraju uske svijetle longitudijalne linije duž cijelog tijela, koje su često slabo primijetne. Glava je kod starijih jedinki često narandžasta ili bakrene boje. Donja strana tijela je svijetlobež ili žućkaste boje, bez uzoraka. Juvenilne jedinke imaju tamne poprečne linije po tijelu, koje se prema repu smanjuju, i tamnu longitudinalnu prugu blizu vrata što, zajedno sa prvom poprečnom linijom, formira križ. Juvenilci liče na šaru poljaricu. Diurnala je vrsta. Aktivno lovi svoj plijen: male sisare, ptice i gmizavce. Uglavnom se kreće po tlu, ali se može popeti na drvo na >7m visine u potrazi za plijenom. Ako je u opasnosti, diže prednji dio tijela i glasno sikće. Može skočiti do 1m prema napadaču. Rijetko ujeda kada se drži u ruci. Sunča se na saobraćajnicama, pa se često može vidjeti pregažena.
Životni ciklus
Aktivna od marta do novembra, ali, ako to vrijeme dozvoli, može se naći i u drugim preiodima godine. Parenje se odvija u aprilu i maju. Oviparna je vrsta, što znači da polaže jaja. Ženke poažu njih 5-18 u junu ili julu. Juvelice možemo sresti već u septembru.
Ugroženost i zaštita
Zaštićena je Bernskom konvencijom (Appendix III) i europskom direktivom o zaštiti staništa i vrsta (Appendix IV) i zaštićena je u nekim dijelovima areala. Na IUCNovoj listi ima status LC – least concern. Nema CITES status. S obzirom na slabu istraženost u BiH, ne možemo ustanoviti status ugroženosti pa je označavamo sa DD – data deficient.
Autor teksta: Tina Anić
Literatura
