Biosistematska pripadnost
Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 -životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 - hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 - kičmenjaci
Classis/Klasa: Reptilia Laurenti, 1768 – gmizavci
Ordo/Red: Squamata Oppel, 1811 - ljuskaši
Familia/Porodica: Lacertidae Oppel, 1811 - gušteri
Genus/Rod: Dalmatolacerta Arnold, Arribas, & Carranza, 2007
Species/Vrsta: Dalmatolacerta oxycephala Dumeril & Bibron, 1839 – oštroglavi (plavi) gušter
Rasprostranjenost
Ova vrsta je prisutna na mediteranskim i submediteranskim staništima u južnoj Hrvatskoj (uključujući neke jadranske otoke), južnoj Bosni i Hercegovini i Crnoj Gori. Moguće je da je ima i u Albaniji, ali to zahtijeva potvrdu. Naseljava staništa od nivoa mora do oko 1.600 m nadmorske visine.
U Bosni i Hercegovini zabilježen je zapadno od Livanjskog polja, preko cijele Hercegovine pa do planine Maglić na istoku, a sjeverno kanjonom Neretve do kanjona Ljute na Treskavici.
Opis vrste
Šiljoglavi gušter je obično do 6,5 cm dužine sa repom 1,5-2 puta dužim od tijela. Izrazito dorzo-ventralno spljošten, gracilni, manji gušter izdužene glave sa zašiljenom njuškom i uočljivo podignutim očima. Prsti na zadnjim nogama su nešto kraći i karakteristično savijeni. Od ostalih vrsta u regionu razlikuje se po širokim parovima krljušti na donjoj strani repa. Obojenost varira od sive preko slabo zelene, intenzivne svijetlo-plave do neodređeno tamne. Neke jedinke mogu mijenjati obojenost tokom godine, tako što postaju tamnije u hladnijim uslovima. Donja strana je plava, intenzivnije obojena kod mužjaka i tamnih jedinki.
Stanište
Šiljoglavi gušter voli sunce i obično naseljava stjenovite predjele, litice i zidove. Poprilično je prilagodljiva vrsta. Većinom živi na nižim nadmorskim visinama, ispod 600 m, ali može se naći i u planinama iznad 1400 m. Vrlo otporni na hladnoću i ponekad se mogu vidjeti u planinama dok još ima sniježnog pokrivača.
Životni ciklus
Ženke šiljoglavog guštera polažu dvije gomile od dva do četiri bijela jajeta u obliku kobasice, koja se izlegu u roku od šest do sedam sedmica. Mlade jedinke imaju dužinu (bez repa) oko 2 cm.
Ugroženost i zaštita
Prema Crvenoj listi ugroženih vrsta IUCN-a, ova vrsta je najmanje zabrinjavajuća (Least Concern - LC) s obzirom na njenu široku rasprostranjenost, velike populacije i zato što je mala vjerovatnoća da će se smanjivati dovoljno brzo da bi se mogla uvrstiti u kategoriju ugroženijih. Navedena je u Annex-u III Bernske konvencije i u nekim je zemljama zaštićena nacionalnim legislativama.
Prema Crvenoj listi gmizavaca FBiH, ova vrsta ima status gotovo ugrožene (NT - Near Threatened).
Autor teksta: Emina Sarač-Mehić, Msc
Literatura