Velika zelena žaba: Pelophylax ridibundus

Biosistematska pripadnost i taksonomija

Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 -životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 - hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 - kičmenjaci
Superclassis/Natklasa: Gnathostomata Gegenbaur, 1874 - čeljousti
Classis/Klasa: Amphibia Blainville, 1816 – vodozemci
Subclassis/Potklasa: Lissamphibia Haeckel, 1866 - recentni vodozemci
Ordo/Red: Anura Fischer von Waldeheim, 1813 – bezrepci
Familia/Porodica: Ranidae Rafinesque, 1814 – prave žabe
Subfamilia/Potporodica: Raninae Rafinesque, 1814
Genus/Rod: Pelophylax Fitzinger, 1843 – zelene žabe
Species/Vrsta: Pelophylax ridibundus (Palas, 1771)barska ili velika zelena žaba
Syn: Rana ridibunda Pallas, 1771, Rana ridibunda Pallas, 1771, Pelophylax ridibunda Pallas, 1771

Rod Pelophylax je jedan od najprepoznatljivijih i najproučavanijih rodova vodozemaca, ipak, poznati su po tome što je vrste unutar roda jako teško razlikovati jer su karakteri jako varijabilni. Velika zelena žaba na sjeveru hibridizira sa malom zelenom žabom, Pelophylax lessonae, dajući kleptone Pelophylax kl. esculentus. Veliku i malu zelenu žabu razlikujemo po raznim morfološkim karakteristikama: veličini, obliku glave (velika sa oštrim vrhom/kratka sa tupim vrhom), teksturi kože (gruba/glatka), dužini nogu (do ili preko njuške/do očiju), pjegama na trbuhu (crne ili sive/uglavnom ih nema)… Klepton ima prelazne oblike ovih karakteristika. Od drugih vrsta iz roda koje su prisutne u BiH, P. kurtmuelleri i P. shqipericus, ih, osim po morfologiji, razlikujemo i po glasanju za vrijeme parenja (jasno odvojeni zvukovi vs. kontinuirano glasanje) i molekularno-genetički.


Rasprostranjenost

Velika zelena, ili barska, žaba je široko rasprostranjena u Europi, od Nizozemske i Francuske na zapadu, preko Danske i zemalja Baltika, istočne Europe do Balkanskog poluotoka. Introducirana je u nekoliko zemalja kao što su Velika Britanija, Belgija i sjeverozapadna Italija, mnoge regije Rusije uključujući Sibir, te na otok Sardiniju. Areal brzo raste u vlažnim regionima razhvaljujući kanalima i rijekama kojima se ova žaba kreće, naročito prema istoku. Južna granica rasprostranjenja je nedovoljno definisana jer se molekularno-genetičkim i podrobnijim morfološkim ispitivanjima opisuju nove vrste za koje se prije smatralo da su Pelophylax ridibundus. U Bosni i Hercegovini je uobičajena i jako česta vrsta i može se naći širom zemlje.


Opis vrste

Pelophylax ridibundus je žaba koja vrijeme pretežno provodi u vodi. Ženke su veće od mužjaka i mogu narasti do 17 cm, a mužjaci do 12 cm. Razlikujemo ih po vokalnim kesama prisutnim kod mužjaka. Tijelo je zdepasto i dobro razvijeno, sa širokom glavom i dugim zadnjim nogama zbog čega su dobri skakači. Boja gornje strane tijela varira i može biti u raznim nijansama zelene, smeđkasta, a rjeđe siva, sa velikim crnim tačkama i, ponekad, svijetlim prugama. Sa donje strane su bijele, manje ili više prošarane sa tamnim pjegama. Gotovo svi morfološki karakteri mogu značajno varirati među jedinkama. Formira populacija velike gustoće, naročito u južnim dijelovima areala. Hibernira od kasne jeseni do kasne zime ili ranog proljeća, ali, u slučaju tople zime, hibernacija može biti prekinuta. Uglavnom hibernira u grupama, u zaleđenoj vodi, ali ponekad i u rupama u zemlji. Hrane se insektima, crvima, paucima, malim mekušcima, a one krupnije čak i druge vodozemce i barske žabe, male ribe, glodare, ptice, dok punoglavci jedu detritus, alge, te manje insekte.


Stanište

Ova žaba se često ponaša oportunistički. Živi u listopadnim i mješovitim šumama sa tekućim ili stajaćim vodama, od plitkih bara do velikih jezera i rijeka, a rjeđe i u planinskim potocima. Preferira otvoreno, toplo stanište, sa mnogo vodene vegetacije. Toleriše slanu vodu pa se može naći i u boćatim ili slanim vodama poput Kaspijskog jezera gdje se i razmnožava.


Životni ciklus

Parenje počinje nekoliko dana nakon izlaska iz hibernacije u proljeće. Glasanje mužjaka postaje jako intenzivno, naročito u vrhuncu sezone parenja. Mužjak i ženka formiraju ampleksus aksilarnog tipa prilikom kojeg mužjak ženku uhvati iza prednjih ekstremiteta. Žeke polažu jaja u nakupinama od 600-13000 jaja. Trajanje metamorfoze ovisi o temperaturi i straništu, ali se uglavnom dešava tokom kasnog proljeća i ranog ljeta. U oštrijoj klimi prezimljuju kao punoglavni i metamorfoziraju u proljeće. Spolnu zrelost dostužu sa 1-4 godine. U divljini žive do 12 godina.


Ugroženost i zaštita

Zelena barska žaba je jedna od najotpornijih vrsta vodozemaca sa vjerovatno najstabilnijim populacijama od svih vodozemaca u Europi. Formira velike populacije, lako se širi, otpornija je na promjenjive uslove sredine i zagađenje. Živi u vodama zagađenim ne samo vodom iz domađinstva i poljoprivrednih površina, nego čak i otpadnim vodama iz raznih industrija gdje nijedan drugi vodozemac ne bi mogao preživjeti. Ima LC status prema IUCN-u.


Autor teksta: Tina Anić


Citat: BHHU-ATRA (2020). Velika zelena žaba: Pelophylax ridibundus. <http://bhhuatra.com> Bosansko-Hercegovačko Herpetološko Udruženje Atra. Preuzeto: <umetnuti datum>

Literatura

  • Amphibia Web (2020). Information on amphibian biology and conservation. [web application]. 2020. Berkeley, California: AmphibiaWeb. Available: http://amphibiaweb.org/. (Jan 27, 2020)
  • Arnold N. & Ovenden D. (2004). Reptiles and amphibians of Britain and Europe - Field Guide. HarperCollins, London.
  • Lelo, S. & Zimić, A. (2020). Herpetologija sa posebnim osvrtom na herpetofaunu Bosne i Hercegovine. Udruženje za inventarizaciju i zaštitu životinja, Ilijaš, Sarajevo.
  • Speybroeck, J., Beukema, W. Bok, B., & Van Der Voort, J. (2016). Field Guide to the Amphibians and Reptiles of Britain and Europe. Bloomsbury Publishing, London, UK.
  • Zimić, A., Jelić, D., Lelo, S., & Čengić, M. (2015). New revision of the checklist of amphibian fauna in Bosnia and Hezegovina. Poster presentation. 1st Balkan Herpetological Symposium within the 12th Croatian Biological Congress with international participation. Sveti Martin na Muri, 18. – 23. IX 2015. Book of Abstracts, pp: 200.

Vrh