Rasprostranjenost
Mali vodenjak je široko rasprostranjena vrsta, javlja se u većem dijelu centralne i sjeverne Evrope. U Bosni i Hercegovini naseljava čitavu tereritoriju osim južne Hecegovine gdje je prisutna mediteranska klima. Česta je vrsta u Posavini, dok je u brdsko-planinskom regionu nešto rijeđa. Nalazimo ga i na planinskim jezerima (1.500 m) gdje obično dijeli stanište sa alpskim vodenjakom (Ichthyosaura alpestris).
Opis vrste
Mali vodenjak je repati vodozemac sa glatkom kožom i obično karakterističnom šarom na donjoj strani tijela. Adulti rastu do oko 10 cm dužine. Na glavi su vidljiva 3 žlijeba i prilično izraženo udubljenje između nosnica i očiju. Na trbušnoj strani tijela su obično razvijene tamne tačke koje se obično protežu do svijetlo obojenog grla. Sa donje strane tijela je prisutna svijetlo naranžasta, žuta ili čak crvena pigmentacija ali ograničena uglavnom na centralnu liniju. Terestrične jedinke imaju suhu, baršunastu kožu. Kod spolno aktivnih mužjaka se razvijaju tamne, velike tačke iznad jasno vidljivih pruga na glavi.
Stanište
Nalazimo ih uglavnom na širokom rasponu vlažnih staništa. Razmnožavaju se u stajaćim i vrlo plitkim vodama. Jedinke ove vrste se mogu često naći i izvan vode (bašte, šume, u pukotinama stijena, ispod kamenja, u jarcima).
Stanište malog vodenjaka (Gromiželj) (foto: Zimić A.)
Životni ciklus
Ova vrsta se pari i polaže jaja vrlo rano: tokom marta i aprila (nekada i ranije). Ženka odlaže svako jaje zasebno, i to na list ili vlat trave. Proces polaganja jaja traje nešto duže, a ženka položi i do 300 komada (u prosjeku 10 jaja dnevno). Razviće larve traje 3-4 mjeseca. Spolnu zrelost dostižu sa tri godine, a životni vijek jedinki iznosi do 7 godina u prirodi, dok u zatočeništvu mogu živjeti i do 25 godina.
Ugroženost i zaštita
Mali vodenjak je zaštićen Bernskom konvencijom (Appendix III, zaštićena vrsta) i europskom direktivom o zaštiti staništa i vrsta. U BiH se treba tretirati kao vrsta bez dovoljnog broja podataka da bi se procjenila ugroženost (DD). Najveća prijetnja opstanku malog vodenjaka je introdukcija predatorskih ribljih vrsta koja u pravilu dovodi do ekstinkcije.
Literatura