Biosistematska pripadnost
Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 -životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 - hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 - kičmenjaci
Superclassis/Natklasa: Gnathostomata Gegenbaur, 1874 - čeljousti
Classis/Klasa: Amphibia Blainville, 1816 – vodozemci
Subclassis/Potklasa: Lissamphibia Haeckel, 1866 - recentni vodozemci
Ordo/Red: Anura Fischer von Waldeheim, 1813 – bezrepci
Familia/Porodica: Bufonidae Gray, 1825 – prave krastače
Genus/Rod: Bufo Garsault, 1764 – krastače
Species/Vrsta: Bufo bufo Linnaeus, 1758 – Smeđa žaba krastača
Rasprostranjenost
Smeđa krastača je jedan od najrasprostranjenijih vodozemaca u Evropi (izuzev Irske, najsjevernijih dijelova Švedske, Norveške i Finske, te većine mediteranskih otoka). Naseljava i sjeverozapadnu Afriku i Aziju sve do Japana. Nastanjuje širok spektar staništa od nivoa mora uglavnom do 2000 m n.v., ali je registrovana i na 3000 m. U sjevernijim dijelovima rasprostranjenja preferiraju niže nadmorske visine.
U Bosni i Hercegovini je svuda prisutna, česta vrsta, ali sa sve manjim brojem jedinki.
Opis vrste
Dostižu dužinu do 20 cm. Tijelo je izrazito zdepasto i krupno. Imaju dosta izražno bradavičastu kožu. Paratoidne žlijezde su im istaknute. Glava im je kratka, jednake dužine i širine, dorzalno spljoštena. Zjenica oka je horizontalna. Timpanalna membrana nije vidljiva. Nemaju muškog rezonatora. Koža leđa je obično sa zaobljenim tuberkulama, ponekad s oštrim vrhom. Gornja strana tijela je tamnosmeđe, crvenkaste ili tamnožute boje, sa brojnim žlijezdama i bradavicama. Donja strana je bijelosivkasta, siva, smeđa ili maslinasto smeđa s više ili manje razvijenim tamnijim mrljama. Te su mrlje ponekad odsutne, ponekad se stapaju u nepravilne uzdužne trake. Boja se mijenja tokom sezone parenja, postaje više jednolika. Nema tarzalnog nabora. Prsti na prednjim nogama su jednake dužine, izuzev trećeg koji je znatno duži. Imaju duge zadnje noge, koje posjeduju opne za plivanje između prstiju.
Stanište
Žaba krastača je koponena vrsta koja dolazi do vode samo u sezoni parenja. Ova rasprostranjena i prilagodljiva vrsta je prisutna u crnogoričnim, mješovitim i listopadnim šumama, šumarcima, grmlju, livadama, sušnim područjima, parkovima i vrtovima. Obično nastanjuju vlažna područja s gustom vegetacijom, a velika otvorena područja uglavnom se izbjegavaju. Razmnožavanje vrsta i razvoj larvi odvija se u mirnim vodama i sporim dijelovima rijeka i potoka. Prisutna je u mnogim modificiranim staništima.
Životni ciklus
Smeđe žabe krastače hiberniraju pojedinačno ili u skupinama od septembra/početka novembra do marta/juna, zavisno od nadmorske visine i geografske širine. Hiberniraju na kopnu i povremeno u potocima i izvorima. Hibernacija uglavnom završava u aprilu/maju. Aktivne su noću, a dan provode u vlažnim skloništima.
Jedinke su spolno zrele u četvrtoj i petoj godini života. Mrijeste se u jezerima, barama, jarcima, velikim lokvama i potocima s relativno bistrom vodom, prilično promjenjive dubine. Razmnožavaju se od marta do juna (obično krajem aprila/maja). Ženke polažu i do 7. 000 jaja u dva niza od po 3-5 mm. Ampleksus je pektoran. Razvoj embriona i larve traje obično 2-3 mjeseca.
B. bufo ima tendenciju da se razmnožava na istom mjestu na kojem je i rođena, čak i ako su druga adekvatni lokaliteti za to dostupni u blizini. To svakako povećava njihovu osjetljivost na ljudsko djelovanje na okoliš.
Ugroženost i zaštita
Prema IUCN Crvenoj listi ugroženih vrsta, pripada kategoriji najmanje zabrinjavajućih (LC – “Least Concern”), s obzirom na široku rasprostranjenost, toleranciju na širok spektar staništa, pretpostavljene velike populacije i zato što je malo vjerovatno da će se smanjiti dovoljno brzo da bi se mogla uvrstiti u kategoriju ugroženijih.
Općenito nema većih prijetnji ovoj široko rasprostranjenoj i uobičajenoj vrsti. Neke populacije mogu biti lokalno pod utjecajem krčenja šuma, isušivanja močvarnih područja, zagađenja, poljoprivredne intenzifikacije, urbanizacije, dezertifikacije, smrtnosti na cestama (migracije životinja) i progona.
Zaštićena je Bernskom konvencijom - Appendix III. U Bosni i Hercegovini navedena je kao najmanje zabrinjavajuća prema Crvenoj listi faune FBiH.
Autor teksta: Emina Sarač-Mehić, Msc
Literatura: