Živorodni gušter: Zootoca vivipara

 

Biosistematska pripadnost

Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 -životinje

Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 - hordati

Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 - kičmenjaci

Classis/Klasa: Reptilia Laurenti, 1768 – gmizavci

Ordo/Red: Squamata Oppel, 1811 - ljuskaši

Familia/Porodica: Lacertidae Oppel, 1811 - gušteri

Genus/Rod: Zootoca Wagler, 1830

Species/Vrsta: Zootoca vivipara Lichtenstein, 1823 – živorodni gušter

Sinonim: Lacerta vivipara Lichtenstein, 1823


Rasprostranjenost

Ova izuzetno rasprostranjena vrsta kreće se od većeg dijela sjeverne, zapadne, centralne i istočne Europe, do istočnog ruskog primorskog teritorija i otoka Hokaido (Japan). U Europi se pojavljuje širom Britanije i Irske, te kroz veći dio Skandinavije. Južna granica rasprostranjenosti ide kroz centralnu Francusku, jugoistočnu Austriju, sjevernu Italiju, duž Dinarida (u Sloveniji, Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori i sjevernoj Albaniji), zapadnu Mađarsku, južnu i centralnu Rumuniju, sjevernu Moldaviju i centralnu Ukrajinu. Javljaju se i izolovane populacije u sjevernoj Španiji i jugozapadnoj Francuskoj, a također i u Srbiji, zapadnoj Bugarskoj i krajnjoj sjeveroistočnoj i sjeverozapadnoj Makedoniji.

U Bosni i Hercegovini je naseljen u hladnijim područjima, rijetka je i neistražena vrsta.


Opis vrste

Dužine je oko 6,5 cm od vrha njuške do kloake. Rep je do dva puta duži od tijela, iako je često djelomično ili potpuno izgubljen. Udovi su kratki, a glava prilično okrugla, vrat uzak, a rep deblji. Mužjaci imaju vitkija tijela od ženki. Na leđima imaju 25-37 krljušti, a na butinama 5-15 femoralnih pora (većinom manje od 13 te se tako diferencira od zidnog guštera).

Boja i uzorak ove vrste su promjenjivi. Glavna boja je obično smeđa, ali može biti i siva, maslinasto smeđa ili crna. Ženke mogu imati tamne pruge na bokovima i niz sredinu leđa. Ponekad ženke imaju i svijetloplave pruge, ili tamne i svijetle mrlje duž strana leđa. Većina mužjaka i nekih ženki imaju tamne mrlje na ventralnoj strani. Mužjaci imaju jarko obojenu ventralnu stranu - obično žutu ili narančastu, ali rjeđe crvenu.


Stanište

Ova vrsta zabilježena je na velikom broju staništa, uključujući travnjake, livade, vlažno grmlje, živice, šume, rubove treseta, rubove potoka, obalna područja (morske litice i pješčane dine) i ruralne vrtove.


Životni ciklus

Pare se u aprilu ili maju. Mužjaci uzimaju ženke u čeljusti prije parenja - ako ženka nije zainteresovana, ona će snažno ugristi mužjaka. Potomstvo se razvija unutar ženke oko tri mjeseca. Naziv vrste potiče od njene sposobnosti da rodi živu mladu životinju (jedinke adaptirane na hladnu klimu), ali neke južne populacije su oviparne (polažu jaja).

Tri do deset mladih (ili jaja) obično se rode u julu. Crnkasti mladunci su oko 3 cm, a kada se tek rode, okruženi su membranom iz koje se nakon jednog dana oslobađaju. Mužjaci postižu spolnu zrelost u dobi od dvije godine, ženke u dobi od tri godine. Z. vivipara razvija placente kako bi se olakšala gravidnost, ali ne postoji značajan transport hranjivih tvari kao što se to vidi kod nekih drugih vrsta živopisnih gmizavaca.

Zbog hladne klime, u sjevernim krajevima počinju hibernaciju u septembru ili oktobru, pod zemljom ili u hrpi trupaca. Hibernacija završava oko sredine marta. Južnije, vrsta je aktivna tokom cijele godine.


Ugroženost i zaštita

Na Crvenoj listi ugroženih vrsta IUCN-a, navedena je kao vrsta najmanje zabrinutosti (Least Concern-LC) s obzirom na široku rasprostranjenost, toleranciju širokog spektra staništa, pretpostavljenu veliku populaciju i zato što je malo vjerovatno da će se smanjiti dovoljno brzo ili dovoljno široko u cijelom svom rasponu, da bi se mogla uvrstiti u kategoriju ugroženijih. Lokalno je ugrožena gubitkom staništa uslijed intenziviranja poljoprivrede, urbanizacije i razvoja turističkih objekata (na primjer, u alpskim regijama).

Ova vrsta navedena je u Annexu II Bernske konvencije i u Annexu IV Direktive o staništima i vrstama Europske unije. U nekim je zemljama zaštićena je nacionalnom legislativom. Javlja se u mnogim zaštićenim područjima. Potrebna su taksonomska su istraživanja kako bi se razjasnila sistematika ovog izuzetno raširenog guštera.

Prema Crvenoj listi faune FBiH, svrstana je u kategoriju najmanje zabrinutosti (LC-Least Concern).


Autor teksta: Emina Sarač-Mehić, Msc


Citat: BHHU-ATRA (2020). Živorodni gušter: Zootoca vivipara. <http://bhhuatra.com> Bosansko-Hercegovačko Herpetološko Udruženje Atra. Preuzeto:

Literatura

  • Aghasyan, A., Avci, A., Tuniyev, B., Crnobrnja-Isailović, J., Lymberakis, P., Andrén, C., Cogalniceanu, D., Wilkinson, J., Ananjeva, N.B., Üzüm, N., Orlov, N.L., Podloucky, R., Tuniyev, S., Kaya, U., Böhme, W., Nettmann, H.K., Joger, U., Cheylan, M., Pérez Mellado, V., Borczyk, B., Sterijovski, B., Westerström, A., Schmidt, B., Terbish, K., Munkhbayar, K., Nazarov, R., Shi, L., Zhao, W. & Bi, J. (2019). Zootoca viviparaThe IUCN Red List of Threatened Species 2019: e.T61741A49741947.  Downloaded on 11 August 2020.
  • Arnold, N. & Ovenden, D. (2002). A Field Guide to the Reptiles and Amphibians of Britain and Europe. Glasgow: Harper Collins.
  • Heulin, B., Arrayago, M. J., & Bea, A. (1989). Expérience d'hybridation entre les souches ovipare et vivipare du lézard Lacerta vivipara. Comp. Rend. Acad. Sci. Series 3 308: 341-346 (cited by the Reptile Database).
  • Lelo, S., Zimić, A., & Šunje, E. (2016). Crvena lista gmizavaca (Chordata: Vertebrata: Reptilia) Federacije
  • Bosne i Hercegovine. Prilozi fauni Bosne i Hercegovine, 12, 31-42.
  • Lelo, S., & Zimić, A. (2020). Herpetologija sa posebnim osvrtom na herpetofaunu Bosne i Hercegovine. Udruženje za inventarizaciju i zaštitu životinja, Ilijaš, Sarajevo.
  • The Reptile Database (2020). http://reptile-database.reptari um.cz/
  • Zimić, A., Merdan, S. & Šunje, E. (2016). New sightings of Zootoca vivipara (Lichenstein, 1823) (Squamata, Lacertidae) in Bosnia and Herzegovina. Hyla. 2015. 45-51.

Top