Biosistematska pripadnost
Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 -životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 - hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 - kičmenjaci
Classis/Klasa: Reptilia Laurenti, 1768 – gmizavci
Ordo/Red: Testudines Batsch, 1788 – kornjače
Familia/Porodica: Cheloniidae Oppel, 1811 – morske kornjače
Genus/Rod: Dermochelys Blainville, 1816 – kožnate kornjače
Species/Vrsta: Dermochelys coriacea Vandelli, 1761 – sedmopruga usminjača
Rasprostranjenost
Rasprostranjene su na području Atlanskog, Tihog i Indijskog okeana, kao i u mnogim subtropskih, tropskih i subpolarnih mora. U Bosni i Hercegovini se vrlo rijetko pojavljuje u Neumskom zaljevu.
Opis vrste
Ove kornjače imaju najbolju hidrodinamičku građu od bilo koje druge morske kornjače, s velikim tijelom u obliku suze. Kao i druge morske kornjače, imaju spljoštene prednje udove prilagođene za plivanje u otvorenom okeanu. Kandže ne postoje ni na jednom paru udova. Imaju najveće udove u odnosu na tijelo među postojećim morskim kornjačama.
Imaju nekoliko karakteristika koje ih razlikuju od ostalih morskih kornjača. Glavna karakteristika je nedostatak koštanog oklopa. Imaju sedam odvojenih grebena na dorzalnoj strani tijela, koji prelaze s kranijalnog u kaudalni rub leđa. Jedinstveni su među gmizavcima po tome što njihove ljuskice nemaju β-keratin. Čitava dorzalna strana kornjače je tamno siva do crna, s bijelim mrljama i tačkicama. Donja strana svijetlije boje.
Odrasle jedinke vrste D. coriacea su prosječne dužine 1–1,75 m u zakrivljenoj dužini karapaksa (CCL), ukupne dužine 1,83–2,2 m i težine od 250 do 700 kg. Mogu narasti i do 2,7 m, što ovu vrstu svrstava kao četvrtog najvećeg gmizavca na svijetu, nakon tri vrste krokodila. Najbrži su gmizavci i mogu se kretati brzinom i do 35 km/h.
Stanište
D. coriacea obitava na velikim dubinama u tropskim, suptropskim i subpolarnim morima. Vrše velike migracije između različitih hranidbenih područja u različitim godišnjim dobima.
Životni ciklus
Parenje se odvija u moru. Mužjaci nikad ne napuštaju vodu kad jednom uđu u nju, za razliku od ženki koje se gnijezde na kopnu. Mužjaci se mogu pariti svake godine, ali ženke se pare svake dvije do tri godine. Oplodnja je unutrašnja i više mužjaka se obično pare s jednom ženkom, što potomstvu ne daje nikakve posebne prednosti.
Ženke iskopa gnijezdo iznad linije plime. Jedna ženka može položiti čak devet gomila jaja u jednoj sezoni parenja. Prosječna veličina legla je oko 110 jajašaca, od kojih je 85% održivo. Nakon polaganja ženka pažljivo ispunjava gnijezdo, prerušavajući ga za grabežljivce rasipanjem pijeska.
Ugroženost i zaštita
Ova vrsta je klasificirana kao ranjiva (VU-Vulnerable) prema IUCN-ovoj Crvenoj listi ugroženih vrsta i trend njenih populacija je u opadanju.
Pritisci na populacije ove vrste uključuju: slučajni ulov morskih kornjača u ribolovnom oruđu koje cilja druge vrste, lov: izravno korištenje kornjače ili jaja za ljudsku upotrebu (konzumacija, komercijalni proizvodi, obalni razvoj koji utječe na kritično stanište kornjača, zagađenje i patogeni, klimatske promjene.
Zaštićene su raznim konvencijama, nacionalnim i međunarodnim zakonima, ugovorima, sporazumima i memorandumima o razumijevanju. Djelimični popis međunarodnih instrumenata očuvanja koji pružaju legislativnu zaštitu ovim vrstama su: Annex II SPAW protokola uz Kartagansku konvenciju; uključivanje ove vrsta u Appendix I CITES-a (Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama divlje faune i flore); i Appendix-u I i II Konvencije o migratornim vrstama (CMS); Međuamerička konvencija o zaštiti i očuvanju morskih kornjača (IAC); Memorandum o razumijevanju o očuvanju i upravljanju morskim kornjačama i njihovim staništima Indijskog oceana i jugoistočne Azije (IOSEA); Memorandum o razumijevanju o zaštiti i zaštiti morskih kornjača ASEAN; i Memorandum o razumijevanju u pogledu mjera očuvanja morskih kornjača atlantske obale Afrike.
Autor teksta: Emina Sarač-Mehić, Msc
Literatura
