Biosistematska pripadnost
Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 -životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 - hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 - kičmenjaci
Classis/Klasa: Reptilia Laurenti, 1768 – gmizavci
Ordo/Red: Squamata Oppel, 1811 - ljuskaši
Familia/Porodica: Lacertidae Oppel, 1811 - gušteri
Genus/Rod: Podarcis Wagler, 1830 – zidni gušter
Species/Vrsta: Podarcis muralis Laurenti, 1768 – Obični zidni gušter
Sinonimi: Seps muralis Laurenti, 1768; Lacertus terrestris Garsault, 1764; Lacerta muralis Laurenti, 1768
Rasprostranjenost
Ova vrsta je široko rasprostranjena u Evropi. Naseljava prostore od sjeverne Španije, sjevernije do sjeverne Francuske, južne Belgije, Luksemburga, zapadno-centralne Njemačke, većeg dijela Austrije, jugozapadne Češke, centralne Slovačke i centralne Mađarske, a na istoku do Rumunije, Bugarske, većine Balkana (isključujući većinu egejskih otoka) i sjeverozapadne Turske. Javlja se i u Velikoj Britaniji.
Pojavljuje se samo u malim, izoliranim populacijama u sjevernoj Evropi, južnoj Iberiji, te dijelovima južne Italije i njenim većim otocima (Sardinija , Sicilija i Apulija). Introducirana je u SAD. Obitava od nivoa mora do 2.500 m nadmorske visine.
U Bosni i Hercegovini naseljava gotovo cijelu njenu teritoriju, izuzev krajnjih južnih, mediteranskih predjela.
Opis vrste
P. muralis je mali gušter, vrlo promjenjive boje i šare, neznatno dorzo-ventralno spljošten. Odrasle jedinke su duge do 7,5 cm, a rep je dug za oko 1,66-2,25 dužine tijela. Boja je uglavnom smeđa ili sivkasta, a povremeno zelena. Kod nekih jedinki red mrlja duž leđa može tvoriti liniju, dok je kod drugih retikulirani uzorak s tamnim mrljama sa strane i raštrkanim bijelim mrljama koje mogu biti i plave u predjelu ramena. Rep je smeđe, sive ili boje hrđe, a može imati i svijetle pruge sa strana. Ventralna strana ima šest redova većih pravougaonih ljuskica koje su uglavnom crvenkaste, roze ili narandžaste boje. Mogu imati tamne mrlje na grlu. Ovaj gušter ima šest različitih morfoloških oblika, na osnovu bolje vrata i stomaka. Tri su čisti varijateti koji imaju samo jednu boju: bijela, crvena (narandžsta) ili žuta, a tri druga oblika razlikuju se kombinacijom boja: bijelo-žuta, bijelo-crvena i žuto-crvena.
Osim razlika u boji, varijateti se razlikuju prema dužini, stepenu preživljavanja i imunološkoj otpornosti/ odgovoru na infekciju.
Stanište
Može se pojaviti u kamenjarima i obroncima, grmlja, lišćara i crnogoričnog drveća, voćnjaka, vinograda, polja, kamenih zidova i na zgradama. Često ga nalazimo u ljudskim naseljima, uključujući velike gradove i sela i željezničke pruge, što može biti moguća metoda širenja.
Životni ciklus
Ženke zidnih guštera mogu razlikovati mužjake s različitim nivoima testosterona na temelju samog mirisa. Parenje počinje u proljeće i tipično je za Lacertidae. 4-6 sedmica nakon parenja, ženka postane jako gojazna. Prije nego što odabere gdje će odložiti jaja, kopa jednu ili dvije probne rupe na toplom mjestu. Jaja se mogu nalaziti u pijesku, pod stijenama ili čak pod vegetacijom. Ženke godišnje odlažu dvije do tri gomile od oko dva do šest jaja.
Ugroženost i zaštita
P. muralis je na Crvenoj listi ugroženih vrsta IUCN-a naveden kao vrsta najmanje zabrinutosti (LC-Leact Concern). Ova vrsta je navedena u Appendix-u II Bernske konvencije i Annex-u IV Direktive o staništima Europske unije. Zaštićeno je nacionalnim legislativama u mnogim zemljama, a pojavljuje se u velikom broju zaštićenih područja.
Generalno gledajući, ne postoje velike prijetnje ovoj prilagodljivoj i široko rasprostranjenoj vrsti. Neke populacije su lokalno ugrožene u dijelovima svoga rasprostranjenja, uključujući one na otocima ili na planinama (razvojem alpskog turizma npr.). Ova se vrsta često susreće u trgovini s kućnim ljubimcima, no ukupni utjecaj te trgovine ne predstavlja glavnu prijetnju opstanku vrste. Međutim, uvođenje ne-nativnih podvrsta može predstavljati prijetnju nekim lokalnim populacijama.
Prema Crvenoj listi faune FBiH, ova vrsta je svrstana u najmanje zabrinjavajuće ( LC-Least Concern).
Autor teksta: Emina Sarač-Mehić, Msc
Literatura
