Biosistematska pripadnost
Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 – životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 – hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 – kičmenjaci
Superclassis/Natklasa: Gnathostomata Gegenbaur, 1874 – čeljousti
Classis/Klasa: Amphibia Blainville, 1816 – vodozemci
Subclassis/Potklasa: Lissamphibia Haeckel, 1866 – recentni vodozemci
Ordo/Red: Caudata Scopoli, 1777 – repati vodozemci
Familia/Porodica: Salamandridae Goldfuss, 1820
Subfamilia/Potporodica: Pleurodelinae Tschudi, 1838
Genus/Rod: Triturus Rafinisque, 1815
Species/Vrsta: Triturus macedonicus (Karaman, 1922) – makedonski krestasti vodenjak
Sinonimi: Triturus carnifex macedonicus
U Bosni i Hercegovini žive tri vrste roda Triturus koje možemo razlikovati na osnovu obojenja i rasporeda pjega. Wolterstorffovog indeksa i broja pršljenova povezanih s rebrima. Triturus macedonicus ima gusto raspoređene tačkice, za razliku od Triturus carnifex koji ima velike crne pjege, malo ili uopće nema malih bijelih tačaka po stranama. Wolterstorffov indeks je omjer između dužine prednjeg ekstremiteta i razmaka između udova, a koje kod T. carnifex varira cca. od 54 do 66 mm. Pouzdaniji karakter je broj pršljenova koji nose rebra: T. carnifex i T. macedonicus – 14-16, T. dobrogicus – 17-18.
Rasprostranjenost
Makedonski krestasti vodenjak naseljava ističnu Bosnu i Hercegovinu, središnju i južnu Srbiju, središnju i zapadnu Sjevernu Makedoniju i Albaniju, sjeveroistočnu Bugarsku, sjeverozapadnu i središnju Grčku, te sjeverozapadnu tursku Anatoliju. Makedonski krestasti vodenjak se donedavno smatrao podvrstom, te je u starijoj literaturi navođen kao Triturus carnifex. Danas je, ipak, poznato da vrsta živi isključivo u istočnoj (i vjerovatno centralnoj) Bosni i Hercegovini, za razliku od T. carnifex kojeg nalazimo samo na kajnjem (sjevero)zapadu. Vrlo je rijetka i sporadično nalažena vrsta.
Stanište
Predstavnici ove vrste naseljavaju stajaćice ili tekućice sporijeg toka, bare, kanale, plavna polja brdskih i planinskih područja do 1600 m n.v. Hrane se brojnim beskičmenjacima poput puževa i insekata, a hranu obično traže noću. Zimski period provode u grupama u različitim skloništima u stanju mirovanja.
Opis vrste
Totalna dužina životinja iznosi do 18 cm. Tijelo je snažno ili osrednje razvijeno sa velikim nogama i širokom bazom repa. Boja gornje strane tijela je obično svijetlosmeđa ili tamnosmeđa. Bočna strana tijela je veoma slabo istačkana bijelim mrljama. Ventralna strana tijela je žuta do narančastožuta sa većim brojem malih tačaka različitog oblika, dok je vrat znatno tamniji sa brojnim smeđim i žutim tačkama. U doba parenja kožni nabor na leđima i repu je veoma visok i snažno nazubljen, ali između ta dva regiona postoji jasan prekid. Varijacija je izražena, pogotovo u veličini i boji tijela te rasporedu i intenzitetu ispoljenih pjega. Krane se člankonošcima, crvima, puževima, žabljim jajima i punoglavcima, ponekad i manjim vodenjacima, pa čak i vlastitim larvama. Danju ih je teško uočiti jer se skrivaju među vodenom vegetacijom ili ispod drveća i kamenja, stoga ih je lakše pronaći noću.
Životni ciklus
Nakon zime, Triturus macedonicus prelazi iz terestrične u akvatičnu fazu zbog parenja koje se dešava u vodi. Terestrična faza traje do sredine ljeta kada opet prelaze na kopno. Udvaranje mužjaka teče tako što se on približava ženki sa savijenim leđima i mahajući repom. Ovakvi pokreti šire feromone koji se luče u kolaki. Ako je ženka zainteresovana za parenje, pratit će mužjaka i, nakon što on ispusti spermatoforu, uvući će je u svoju kloaku. Oplodnja je unutrašnja, a u periodu od nekoliko sedmice ženka će izleći do 400 jaja koje lijepo za podvodnu vegetaciju. Nakon nekoliko sedmica se iz jaja razvijaju larve koje mogu metamorfozirati do kraja ljeta, ili, uvijekim slučajevima, metamorfozu dovršiti naredne godine.
Ugroženost i zaštita
Ovo je Balkanski endem zaštićen Habitat direktivom (Annex II i Annex IV), te Bernskom konvencijom (Annex I, II). Status ugroženosti u Europi je LC (najmanje zabrinjavajuća), dok je status u BiH prema Crvenoj listi faune FBiH VU (ranjiva vrsta).
Autor teksta: Tina Anić
Literatura
