Biosistematska pripadnost
Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 – životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 – hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 – kičmenjaci
Superclassis/Natklasa: Gnathostomata Gegenbaur, 1874 – čeljousti
Classis/Klasa: Amphibia Blainville, 1816 – vodozemci
Subclassis/Potklasa: Lissamphibia Haeckel, 1866 – recentni vodozemci
Ordo/Red: Caudata Scopoli, 1777 – repati vodozemci
Familia/Porodica: Salamandridae Goldfuss, 1820
Subfamilia/Potporodica: Pleurodelinae Tschudi, 1838
Genus/Rod: Triturus Rafinisque, 1815
Species/Vrsta: Triturus dobrogicus (Kiritzescu, 1903) – dunavski krestasti vodenjak
Sinonimi: Triton cristatus var. dobrogicus Kiritzescu, 1903, Triturus cristatus dobrogicus Mertens and Müller, 1928, Triturus cristatus danubialis Mertens, 1923
Prema Litvinchuk & Borkin (2000)Triturus dobrogicus ima dvije podvrste: T. d. dobrogicus koja naseljava delte Dunava u Dnjepra i T. d. macrosoma koja naseljava ostali areal rasprostranjenja. U literaturi postoji nesigurnost u pogledu njihove distribucije i determinacije. Opravdanost podjele na dvije podvrste se dovodi u pitanje. Razlikuju se u morfologiji odnosno tjelesnim dimenzijama što se izražava Wolterstorffovim indeksom(omjerom dužine prednjeg ekstremiteta i udaljenosti prednjih i zadnjih ekstremiteta), Ltc/L indeksom (omjer širine glave i dužine tijela), te brojem pršljenova koji nose rebra (RBV). Ipak, morfološke razlike nisu potkrijepljene molekularno-genetičkim.
Rasprostranjenje
Ova vrsta se može naći u centralnom dijelu južne Europe u dolinama rijeke Dunav i njenih pritoka – od krajnjeg juga Njemačke do Ukrajine, uključujući i deltu rijeke Dnjepar. Areal je podijeljen Đerdapskom klisurom. U Bosni i Hercegovini naseljava njen krajnji sjever uz rijeku Savu. Jako je rijetka vrsta koja se nalazi samo sporadično. Areal rasprostranjenje je okružen brdskim i planinskim predjelima koje nastanjuju druge vrste veliki vodenjaka poput Triturus macedonicus, T. carnifex, T. cristatus, u zonama gdje dolazi do preklapanja arela adolazi i do hibridizacije između pomenutih vrsta. U Bosni i Hecegovini je registrovana prisutnost hibrida dobrogicus×macedonicus. Bosanska Posavina prestavlja jugozapadnu granicu raspostranjenja dunavskog krestastog vodenjaka.
Stanište
Naseljava nizinske riječne sisteme, poplavne ekosisteme, plavne močvare, veće bare, ribnjake, kanale, jezera, potoke bogate vodenom vegetacijom do 300 m nadmorske visine. Od svih vrsta velikih vodenjaka, dunavski provodi najviše vremena u vodi. Tek nakon šest mjeseci napuštaju svoja, obično barska, staništa i tada se mogu naći na livadama i obodima bjelogoričnih šuma, ali i blizu poljoprivrednih površina. Zimski period provode u grupama u različitim skloništima u stanju mirovanja.
Opis vrste
Obično dostižu dužinu do 13 cm (mužjaci) a ženke i do 16 cm što ih čini najmanjim vodenjacima kad aje u pitanju rod Triturus. Ovo je repati vodozemaca sa malom glavom i kratkim udovima. Dunavski vodenjak je vitkiji i ima izduženiji trup kada se poredi sa ostaim vrstama velikih vodenjaka. Njegov NBRV indeks (indeks koji označava broj kralježnjaka koji nose rebra) iznosi 16-17. Koža je smeđa sa gornje strane tijela sa uočljivim tamnim tačkama. Obično se mogu uočiti i bijele pruge na bočnim stranama tijela.. Trbuh je crvenkasto narandžast sa tamnim tačkama koje se često stapaju u trake. Grlo je crno, sa finim, bijelim tačkama. Kod ženki i juvenilnih jedinki se ponekad može uočiti žuta puga duž leđa. Spolno zreli mužjaci imaju veoma visoku i nazubljenu dorzalnu krijestu koja je odvojena udubljenjem od glatke krijeste na repu. Hrane se različitim beskičmenjacima, u vodi jedu uglavnom larve insekata, račiće, gliste, mekušce, jaja i punoglavce žaba, a na kopnu člankonošce, mekušce i gliste.
Životni ciklus
U proljeće, u BiH uglavnom u martu, dunavski krestasti vodenjak prelazi iz terestrične u akvatičnu fazu zbog parenja koje se odvija u vodi. U akvatičnoj fazi ostaju do šest mjeseci. Kao i ostali vodenjaci, mužjaci se udvaraju ženki savijanjem leđa i mahanjem repom čime šire feromone koji se luče u kloaki. Ako je udvaranje uspješno, ženka počne pratiti mučjaka koji potom ispušta spermatoforu. Nju ženka uvlači u svoju kloaku i dešava se unutrašnja oplodnja. Ženka, u periodu od nekoliko sedmica, ispušta 200-400 jaja koje lijepi za podvodnu vegetaciju. Iz jaja se nakon 2-3 sedmice embrionalnog razvoja razvijaju larve, a metamorfoza se odigrava 4-5 mjeseci kasnije. Jedinke ove vrste postaju spolno zrele u trećoj godini života pri dužini tijela od 12 do 13 cm. Međutim, veoma često su kod ovih jedinki nalažene i opisivane neotenične larve.
Ugroženost i zaštita
Zaštićena je Bernskom konvencijom (Appendix II, strogo zaštićena vrsta) i europskom direktivom o zaštiti staništa i vrsta. Nalazi se na IUCNovoj crvenoj listi kao gotovo ugrožena (NT) sa opadajućim trendom populacija. U Bosni i Hercegovini se treba tretirati kao Ugrožena vrsta (EN) sa opadajućim trendom populacija. Nema CITES status.
S obzirom da dunavski vodenjak naseljava područja koja su uglavnom od poljoprivrednog i ribolovnog značaja za čovjeka, pogodna staništa za ovu vrstu brzo se mijenjaju ili nestaju. Zbog meloorativnih zahvata u svrhu širenja poljoprivrednog zemljišta, staništa dunavskog vodenjaka se isušuju ili komplentno mijenjaju. Hemikalije poput pesticida i insekticida završavaju u vodenom staništu i utiču na sposobnost preživljavanja jedinki, osobito larvi. Gnojiva dodatno eutroficiraju akvatične sisteme nakon čega postaju nepodogna za preživljavanje ili razvoj jaja. Jedan od najvećih problema jes poribljavanje stajaćica različitim predatorskim vrstama riba koje u kratkom vremeneskom roku dovode do izumiranja populacije vodenjaka.
U Europskoj uniji nezakonito je loviti i posjedovati dunavske vodenjake. Isto tako, zabranjeno je njihovo ubijanje ili nanošenje štete njima ili području u kojem žive. Nažalost, dunavski vodenjak u Bosni i Hecegovini nije zaštićen zakonom.
Autor teksta: Tina Anić, Adnan Zimić
Literatura
