Zelena žaba: Pelophylax kl. esculentus

Rasprostranjenje

P. kl. esculentus prethodno se smatrala zasebnom vrstom ili podvrstom. Kasnije je otkriveno kako je riječ o hibridu vrsta P. lessonae (genotip LL) i P. ridibundus (genotip RR) , a pojavljuje se u diploidnom (RL) i dva triploidna oblika (RRL, LLR). Hibridne populacije se najčešće nalaze na mjestima preklapanja staništa roditeljskih vrsta, odnosno na području zapadne, centralne i istočne Europe, među ostalima i u kontinentalnoj Hrvatskoj, ali zabilježene su i „čiste“ populacije hibrida na Korzici, u Danskoj i na jugu Švedske. U Engleskoj postoje manje kolonije koje su vjerovatno unesene. Zelena žaba je uobičajena vrsta na sjeveru Bosne i Hercegovine. Dolina rijeke Save predstavlja kontaktnu zonu vrsta P. ridibundus i P. lessonae.

Hibridogenetska forma P. kl. esculentus potječe od interspecijskog križanja između dvije vrste zelenih žaba: P. ridibundus i P. lessonae. Roditeljske linije, kao i diploidni hibrid s genomskim sastavom LR (genom jedinke sastavljen od „lessonae“ i „ridibundus“ setova kromosoma), su široko rasprostranjeni u Europi (Christiansen 2009). Stoga ove tri vrste zelenih žaba tvore jednu od najkompleksnijih skupina vodozemaca i gmazova u Europi, a njihovi međusobni odnosi nisu još u potpunosti poznati. U centralnoj Europi postoje dva odvojena taksona: P. ridibundus, P. lessonae i hibridogenetska forma P. kl. esculentus. P. ridibundus i P. lessonae se mogu međusobno križati i stvarati hibridne potomke, Pelophylax kl. esculentus. No, za razliku od većine hibridnih životinja, P. kl. esculentus ima mogućnost parenja s jednom od roditeljskih vrsta i stvaranje vijabilnog potomstva.

Opis vrste

Mogu narasti do 12 cm, ali su obično mnogo manje. Obojenje tijela podsjeća na P. lessonae, s bjelkastim zvučnim mjehurima i žućkasta – narančastim ili crnim stražnjim dijelom bedra. Za razliku od P. lessonae, P. kl. esculentus ima duže stražnje noge koje dosežu vrh njuške, a metatarzalna kvržica je nešto manja 1/3 do 1/2 dužine palca stražnje noge. Boja tijela je zelenkasta ili smeđa s tamnijim mrljama. Mužjaci za vrijeme parenja često poprimaju žuto obojenje glave i leđa. Jedinke znaju biti ekstremno varijabilne morfološki, naročito ih je teško razlikovati od P. lessonae ako ne postoji veća grupa jedinki za usporedbu. Glasanje je prijelazni zvuk između dviju roditeljskih vrsta. Vokalne vreće su bijele ili tamno sive boje. Mogu se pojaviti potpuno bronzane ili smeđe jedinke često sa zeleno obojenim glavama. Donja strana tijela je bijela, svijetlo siva ili tamno siva sa tamnim tačkama. Mužjaci obično imaju svijetlo zelen ili žućkast gornji dio tijela u sezoni parenja.

Stanište

Zelene žabe u pravilu žive u većim vodenim staništima (bare, potoci, lokve, ribnjaci, jezera, plitka područja sporotekućih rijeka). U toplim mjesecima jedinke izlaze iz vode, ali se ne udaljavaju više od par metara od nje. Jedinke se hrane insektima i crvima, ali i svim drugim sitnim zglavkarima. Period mirovanja provode ukopane u mulju na dnu vodenih ekosistema ili ispod korijenja biljaka.

Ugroženost i zaštita

Vrsta je osjetljiva na onečišćenja vode agrokemikalijama te na isušivanje močvarnih staništa. Zbog izlova roditeljske vrste P. lessonae, kao i samog hibrida, postoji značajno smanjenje njihova broja jedinki u populacijama na području bivše Jugoslavije.

Citat: BHHU-ATRA (2018). Zelena žaba: Pelophylax kl. esculentus. <http://bhhuatra.com> Bosansko-Hercegovačko Herpetološko Udruženje Atra. Preuzeto: <umetnuti datum>.

Literatura

Amphibia Web (2018). Information on amphibian biology and conservation. [web application]. 2018. Berkeley, California: AmphibiaWeb. Available: http://amphibiaweb.org/. (Feb 21, 2018)
Arnold N. & Ovenden D. (2004). Reptiles and amphibians of Britain and Europe - Field Guide. Collins. 76–87.
Lelo, S. & Zimić, A. (2018). Herpetologija sa posebnim osvrtom na herpetofaunu Bosne i Hercegovine. Skripta.