Biosistematska pripadnost
Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 -životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 - hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 - kičmenjaci
Classis/Klasa: Reptilia Laurenti, 1768 – gmizavci
Ordo/Red: Squamata Oppel, 1811 - ljuskaši
Familia/Porodica: Lacertidae Oppel, 1811 - gušteri
Genus/Rod: Podarcis Wagler, 1830 – zidni gušter
Species/Vrsta: Podarcis melisellensis Braun, 1877 – dalmatinski zidni (krški) gušter
Rasprostranjenost
Podarcis melisellensis se javlja u mediteranskim i submediteranskim zonama od krajnje sjeveroistočne Italije preko jugozapadne Slovenije, Hrvatske, južne Bosne i Hercegovine, južne Crne Gore do sjeverozapadne Albanije. Ova vrsta je prisutna na mnogim jadranskim otocima. Javlja se od nivoa mora do 1.400 m nadmorske visine.
Opis vrste
P melisellensis doseže dužinu od oko 6,5 cm (bez repa), ali često i manji. Rep im je obično dvostruko duži od tijela. Dalmatinski zidni (krški) gušter je mali, obično zdepasti gušter sa kratkom glavom. S ventralne strane tijela je bijele, narandžaste ili žute boje. Obično nema tačke, ili su prisutne samo na rubovima vrata. S dorzalne strane tijela je svijetlosmeđe ili zelene boje. Šare su češće prisutne kod mužjaka u vidu tri uzdužne linije od kojih je srednja široka i prati liniju kičme.
Stanište
Ova vrsta se može naći u suhoj otvorenoj šumi, šikarama, pašnjacima i obraštenim površinama, na liticama, stijenama i kamenim zidovima.
Životni ciklus
Ženke guštera polažu 2 do 8 jaja. Kada se izlijegu, mlade jedinke su dužine oko 25 mm, od vrha glave do kloake.
Ugroženost i zaštita
Naveden kao vrsta najmanje zabrinutosti na Crvenoj listi ugroženih vrsta IUCN-a, s obzirom na široku rasprostranjenost, toleranciju stepena modifikacije staništa, pretpostavke velike populacije i mala vjerovatnoća da će se smanjiti dovoljno brzo da bi se moglo uvrstiti u kategoriju ugroženijih. Ova vrsta se nalazi na Annexu II Bernske konvencije i Prilogu IV Habitat direktive. Poznata je iz zaštićenog područja Skadarskog jezera u Crnoj Gori. Trenutno nisu potrebne dodatne akcije očuvanja.
Dalmatinski zidni gušter je naveden kao najmanje zabrinjavajuća vrsta prema Crvenoj listi faune FBiH.
Zanimljivosti
Ovi gušteri mogu imati tri različite varijacije kada je u pitanju boja ventralne strane tijela: žuta, narandžasta i bijela. Mužjak narandžaste boje smatra se dominantnijim mužjakom u intraseksualnoj konkurenciji, jer narandžasta boja ih prikazuje kao agresivnije. Narandžaste jedinke su veće i imaju jaču silu ugriza tako da mogu odbiti suparničke mužjake kako bi se parili sa ženkom po izboru i označiti teritorij. Kod ove vrste guštera ženke više vole narandžaste mužjake jer su veći i zdraviji i mogu dati potomstvu neizravnu korist. Iako se ženke više vole pariti s narandžastim jedinkama, ipak se pare i sa sa žutim morfovima. Žuti gušteri ženkama pružaju više izravnih koristi poput zaštite i malog teritorija nego neizravne koristi. U međuvremenu, bijeli mužjaci se mogu pariti samo ako se nametnu na teritoriju drugog mužjaka i pare se s ženkama drugih mužjaka.
Autor teksta: Emina Sarač-Mehić, Msc
Literatura
