Biosistematska pripadnost
Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 -životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 - hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 - kičmenjaci
Classis/Klasa: Reptilia Laurenti, 1768 – gmizavci
Ordo/Red: Squamata Oppel, 1811 - ljuskaši
Familia/Porodica: Lacertidae Oppel, 1811 - gušteri
Genus/Rod: Lacerta Linnaeus, 1758 - gušter
Species/Vrsta: Lacerta viridis Laurenti, 1768 – obični zelembać
Sinonim: Seps viridis Laurenti, 1768
Rasprostranjenost
Obični zelembać je rasprostranjen od krajnje sjeveroistočne Italije, istočne Njemačke, Češke, Slovačke, Mađarske, istočne Austrije i Slovenije, od istoka do Rumunije, Moldavije i južne Ukrajine, prema jugu do Balkanskog poluotoka u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Albaniji, Grčkoj i Turskoj. Introducirana je u Kansas u Sjedinjenim Državama. Obitava od nivoa mora do 2.130 m nadmorske visine.
U Bosni i Hercegovini, obični zelembać je česta i uobičajena vrsta.
Opis vrste
Odrasle jedinke obićnog zelembaća su uglavnom 9 cm duge (od glave do kloake), nekad duže, a rep im je često dvostruko duži od tijela. Mužjaci su najčešće skoro cijeli zeleni sa crnim tačkicama po leđima i sa širokom glavom (blago pjegavom). Ženke mnogo variraju u izgledu. Nekada su cijele zelene ili smeđe ili sa mrljama, često imaju dvije ili četiri uske svijetle pruge po leđima koje mogu biti obrubljene crnim linijama/pjegama. Ženke imaju užu i manju glavu od mužjaka. Neke jedinke imaju nepravilni uzorak velikih tamnih mrlja. Trbuh je žućkaste boje, skoro uvijek bez crnih mrlja. Zreli mužjaci i neke ženke imaju plav vrat (kod ženki je nešto bljeđi).
Stanište
Nalazi se u grmolikoj vegetaciji na šumovitim i poljskim rubovima, u otvorenim šumama, šumovitim predjelima i grmlju, živicama, na obrađivanoj zemlji i voćnjacima. Sklonište pronalazi u grmlju i jarcima. Poprilično je česta vrsta u arealu i može se naći na svakom mjestu sa gusto obraslom vegetacijom.
Životni ciklus
U proljeće ženke polože šest do dvadeset jaja koja se izliježu za dva do četiri mjeseca. Nove jedinke su blijedo smeđe boje dužine tijela (bez repa) od 3 do 4 cm. Dostižu polnu zrelost naredne godine.
Ugroženost i zaštita
Na IUCN-ovoj Crvenoj listi ugroženih vrsta, L. viridis je navedena kao najmanje zabrinjavajuća (Least Concern-LC) s obzirom na široku rasprostranjenost, tolerancija širokog spektra staništa, i zato što je malo vjerovatno da će se smanjiti dovoljno brzo da bi se mogla uvrstiti u kategoriju ugroženijih. Ova vrsta je navedena u Appendixu II Bernske konvencije i Annexu IV Direktive o staništima Europske unije. Postoji potreba za očuvanjem genetski izoliranih populacija.
Čini se da nema većih prijetnji za ovu vrstu. Lokalno je ugrožena u nekim područjima (posebno na sjeveru) općim gubitkom staništa, pošumljavanjem pogodnih staništa i predatorstvom mačaka.
Prema Crvenoj listi faune FBiH, navedena je kao vrsta najmanje zabrinutosti (LC-“Least Concern”).
Autor teksta: Emina Sarač-Mehić, Msc
Literatura
