Biosistematska pripadnost
Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 -životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 - hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 - kičmenjaci
Classis/Klasa: Reptilia Laurenti, 1768 – gmizavci
Ordo/Red: Squamata Oppel, 1811 - ljuskaši
Familia/Porodica: Gekkonidae Gray, 1825 – obični gekoni
Genus/Rod: Hemidactylus Oken, 1817 – kućni gekoni
Species/Vrsta: Hemidactylus turcicus Linnaeus, 1758 – mediteranski kućni gekon/kućni macaklin
Rasprostranjenost
Ova vrsta rasprostranjena je oko mediteranskog bazena i u zapadnoj Aziji. Nalazi se i u određenim dijelovima kontinentalne Europe, na brojnim otocima Sredozemlja te na mnogim manjim otocima u Tirenskom, Jadranskom i Egejskom moru. Prilikom trgovine ove vrste kao kućnih ljubimaca, introducirani su u mnoge dijelove svijeta. Uglavnom obitavaju nadmorskim visinama do 300 m, a iznimno do 1100 m.
U Bosni i Hercegovini, ova vrsta je zabilježena u mediteranskom području, od Ljubuškog preko Čapljine i mostara, preko Popovog polja pa do podnožja planine Orjen.
Opis vrste
Uglavnom su veličine oko 10 cm (sa repom), a nekad i veći. Mnogo su spretne i aktivne životinje, naročito noću. Posjeduju prijanjajuće površine na prstima, a svaki prst završava kandžom. Često su blijedo i prilično rozičasto obojene kože, prekrivene krljuštima koje podsjećaju na bradavice. Na .leđima imaju tamne, nepravilne mrlje. Trbušne ljuske su male, glatke, okruglasto-šestougaone. Imaju sposobnost mijenjanja boje tijela, u odnosu na boju staništa. Mužjaci posjeduju femoralne pore kod kloake. Na repu imaju tamne poprečne prstenove. Rep cilindričan, blago spljošten, konusan, prekriven odozdo ljuskama i poprečnim nizom velikih kockastih tuberkula. Oči su im velike, sa izduženim vertikalnim zjenicama.
Stanište
Naseljavaju toplija, obalna područja. Ponekad su rasprostranjeni i u unutrašnjosti kontinenta duž riječnih dolina. Izuzetno je prilagodljiva vrsta. Nalazi se u grmlju, kamenjarima, slanim močvarama, obalnim područjima, liticama, pećinama, na kamenim zidovima u poljoprivrednim područjima, a uobičajena je u urbanim sredinama, uključujući i unutar zgrada. Može ih se vidjeti pojedinačno ili u grupi od dvije do pet jedinki.
Životni ciklus
Ženke lijegu dvije do tri gomile od jednog do dva jaja godišnje.
Ugroženost i zaštita
Prema IUCN-ovoj Crvenoj listi ugroženih vrsta, navedena je kao vrsta najmanje zabrinutosti (Least Concern-LC). Ova vrsta je navedena u Annex-u III Bernske konvencije i prisutna je u velikom broju zaštićenih područja. Nema većih prijetnji ovoj vrlo prilagodljivoj vrsti. Prisutno je kolekcioniranje ove vrste za trgovinu kućnim ljubimcima. U mnogim dijelovima svijeta trend populacija H. turcicus raste, a za razliku od mnogih drugih gmizavaca izgleda da su vrlo otporni na pesticide. Povećanje populacija se može objasniti posljedicom toga što ima malo predatora na mjestima gdje su introducirani, kao i njihovom sklonošću da se sakriju u pukotine i nevidljiva područja ljudskih domova.
Prema Crvenoj listi faune FBiH, pripada kategoriji najmanje zabrinutosti (LC-“Least Concern”).
Autor teksta: Emina Sarač-Mehić, Msc
Literatura