Biosistematska pripadnost
Regnum/Carstvo: Animalia Linnaeus, 1758 -životinje
Phylum/Filum: Chordata Haeckel, 1874 - hordati
Subphylum/Potfilum: Vertebrata Lamarck, 1801 - kičmenjaci
Classis/Klasa: Reptilia Laurenti, 1768 – gmizavci
Ordo/Red: Squamata Oppel, 1811 - ljuskaši
Familia/Porodica: Lacertidae Oppel, 1811 - gušteri
Genus/Rod: Dinarolacerta Arnold, Arribas, & Carranza, 2007 – zidni gušter
Species/Vrsta: Dinarolacerta mosorensis Kolombatović, 1886 – mosorski gušter
Sinonimi: Lacerta mosorensis, Archaeolacerta mosorensis
Rasprostranjenost
Ova vrsta se nalazi u južnom Dinarskom planinskom pojasu južne Bosne i Hercegovine, južne primorske Hrvatske, i Crne Gore. Moguće je da je prisutan na sjeveru Albanije, ali su potrebna dodatna terenska istraživanja da bi se to potvrdilo. Javlja se od 450 do 1.900 m n.v.
Opis vrste
Mosorski gušter je karakteristično dorzo-ventralno spljošteni gušter s dugom glavom i dugim vitkim repom. Adulti dužine do 7 cm od njuške do kloake, dok je rep 1,7 do 2,3 puta duži od tijela. Donja površina je pomalo sjajna i smeđe je, sivkasto smeđe ili maslinasto smeđe boje s tamnijim pjegama. Bočne strane su obično tamnije boje od leđa i mrlje mogu biti ograničene na srednji dio dorzalnog područja. Bokovi su tamniji u donjem dijelu tijela. U nekim populacijama mogu se pojaviti uniformno obojene jedinke. Trbuh nema nikakvih tačaka, ponekad može biti bijel ili siv, ali uglavnom tamno žut ili narandžast kod odraslih jedinki. Mlade jedinke imaju blijede trbuhe i ponekad plavkaste repove. Prepoznatljivi su po dvije postnazalne pločice i šest pari nazalnih pločica.
Stanište
Mosorski gušter pretežno naseljava kamenita, montana područja otvorenog krša. Iako preferira suha, krševita, brdska staništa, u usporedbi sa šiljoglavim gušterom, slabiji je penjač i voli nešto vlažnija, manje osunčana mjesta.
Životni ciklus
Ženke mosorskog guštera jednom godišnje polože jednu gomilu od oko četiri do osam jaja. Jaja se zadržavaju u ženki oko pet sedmica nakon parenja, a izležu oko dvije ipo sedmice kasnije. Mladunci su duži od 3 cm i imaju vrlo duge repove.
Ugroženost i zaštita
Ova vrsta je navedena kao ranjiva (Vulnerable-VU) na IUCN-ovoj Crvenoj listi ugroženih vrsta. Njene populacije su fragmentirane, područje njenog rasprostranjenja se smanjuje i kvaliteta njihovog staništa opada. Direktni pritisci na ovu vrstu su gubitak adekvatnih staništa zbog sječe šuma, uključujući i sječu unutar zaštićenih područja. Sakupljanje životinja za trgovinu kućnim ljubimcima bila je prijetnja u prošlosti, a postoji mogućnost da se nastavlja neka manja ilegalna trgovina.
Također, navedena je u Annex-u III Bernske konvencije i zaštićena je nacionalnim legislativama u nekim zemljama. Prisutna je u brojnim zaštićenim područjima.
Autor teksta: Emina Sarač-Mehić, Msc
Literatura
