Rasprostranjenost
Može se naći u centralnom dijelu južne Evrope u dolinama rijeka Dunav – Tisa (Austrija, Slovačka, Češka i Rumunjska, odnosno Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Bugarska). Dunavski krestasti vodenjak je poznat na sjeveru Bosne i Hercegovine dolinom rijeke Save (Posavina) te je izuzetno rijetka i sporadično nalažena vrsta. Areal rasprostranjenje je okružen brdskim i planinskim predjelima koje nastanjuju druge vrste veliki vodenjaka poput Triturus macedonicus, T. carnifex, T. cristatus. U Bosni i Hecegovini je registrovana i prisutnost hibrida dobrogicus/macedonicus.
Opis vrste
Obično dostižu dužinu do 13 cm (mužjaci) a ženke i do 16 cm što ih čini najmanjim vodenjacima kad aje u pitanju rod Triturus. Ovo je repati vodozemaca sa malom glavom i kratkim udovima. Koža je smeđa sa gornje strane tijela sa uočljivim tamnim tačkama. Obično se mogu uočiti i bijele pruge na bočnim stranama tijela. Trbuh je crvenkasto narandžast sa tamnim tačkama koje se često stapaju u trake. Grlo je crno, sa finim, bijelim tačkama. Spolno zreli mužjaci imaju veoma visoku i nazubljenu dorzalnu krijestu koja je odvojena udubljenjem od glatke krijeste na repu.
Dunavski vodenjak je vitkiji i ima izduženiji trupa kada se poredi sa ostaim vrstama velikih vodenjaka. Njegov NBRV indeks (indeks koji označava broj kralješaka koji nose rebra) iznosi 16-17.
Stanište
Uglavnom se nalazi u nizinama (ispod 300 m n. v.) riječnih sistema gdje živi u stajaćim vodama koje su bogate vodenom vegetacijom. Od svih vrsta velikih vodenjaka, dunavski je najviše akvatičan. Tek nakon šest mjeseci napuštaju svoja, obično barska staništa. Zimski period provode u grupama u različitim skloništima u stanju mirovanja.
.JPG)
Stanište dunavskog vodenjaka u Posavini (foto: Zimić A.)
Životni ciklus
Jedinke ove vrste postaju spolno zrele u trećoj godini života, a pare se u proljeće. Međutim, veoma često su kod ovih jedinki nalažene i opisivane neotenične larve. Embrionalni razvoj traje 2-3 sedmice, dok se metamorfoza odigrava 4-5 mjeseci kasnije.
Ugroženost i zaštita
Zaštićena je Bernskom konvencijom (Appendix II, strogo zaštićena vrsta) i europskom direktivom o zaštiti staništa i vrsta. Nalazi se na IUCNovoj crvenoj listi kao gotovo ugrožena (NT) sa opadajućim trendom populacija. U Bosni i Hercegovini se treba tretirati kao Ugrožena vrsta (EN) sa opadajućim trendom populacija.
Zbog meloorativnih zahvata u svrhu širenja poljoprivrednog zemljišta, staništa dunavskog vodenjaka se isušuju ili komplentno mijenjaju. Hemikalije poput pesticida i insekticida završavaju u vodenom staništu i utiču na sposobnost preživljavanja jedinki, osobito larvi. Gnojiva dodatno eutroficiraju akvatične sisteme nakon čega postaju nepodogna za preživljavanje ili razvoj jaja. Jedan od najvećih problema jes poribljavanje stajaćica različitim predatorskim vrstama riba koje u kratkom vremeneskom roku dovode do izumiranaj populacije vodenjaka.
Literatura
